BEOGRAD – Proces sastavljanja takozvane studentske izborne liste prerastao je u otvorenu unutrašnju borbu u kojoj se više ne postavlja samo pitanje ko će se na njoj naći, već i ko ima pravo da odlučuje ko je dovoljno politički, ideološki i biografski „podoban” da predstavlja blokaderski pokret na parlamentarnim izborima.

Prema dokumentima i informacijama koje je u petak objavio „Informer”, studenti u blokadi i fakultetski plenumi predložili su za vetiranje čak 99 potencijalnih kandidata, među kojima su i neka od najpoznatijih imena koja su se prethodnih mjeseci pominjala kao nosioci ili važni predstavnici budućeg političkog projekta.

Na prvom mjestu među osporenim kandidatima nalazi se rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić, na drugom bivša tužiteljka Jasmina Paunović, dok je profesor Filološkog fakulteta Milo Lompar šesti na spisku kandidata za koje je zatraženo preispitivanje. Među imenima koja je u programu „Informer TV” naveo glavni urednik tog medija Dragan J. Vučićević nalaze se i profesor Jovo Bakić, nekadašnji fudbalski reprezentativac Nemanja Vidić, glumica i nekadašnja funkcionerka Demokratske stranke Vida Ognjenović i drugi.

Važno je, međutim, napraviti razliku između prijedloga za veto i konačnog izbacivanja sa liste. Prema ranije objavljenim informacijama o proceduri sastavljanja studentske liste, u procesu učestvuje više od 80 plenuma, a prijedlog jednog ili više fakulteta da se neki kandidat vetira tek otvara postupak u kojem se o njegovoj sudbini dalje odlučuje.

Upravo zato broj od 99 osporenih imena ima posebnu političku težinu. On ne znači da je 99 ljudi već definitivno izbačeno, ali pokazuje razmjere nepovjerenja i unutrašnjih neslaganja u trenutku kada bi lista trebalo da ulazi u završnu fazu formiranja.

Od glavnog aduta do „visokorizičnog” kandidata

Najdrastičniji primjer je Vladan Đokić.

Rektor Univerziteta u Beogradu mjesecima je bio jedno od najprepoznatljivijih lica institucionalne podrške studentima u blokadi, a u julu je i sam potvrdio da je prihvatio poziv da se nađe na njihovoj izbornoj listi.

Sada se, međutim, njegovo ime nalazi na samom vrhu spiska kandidata čije je vetiranje zatraženo.

„Informer” je objavio djelove dokumentacije u kojoj se detaljno analizira Đokićeva profesionalna i javna biografija, a zaključak jednog od dokumenata glasi da je on „visokorizičan za studentsku listu”.

Posebno se problematizuje Đokićevo ponašanje u vrijeme kada je kao dekan Arhitektonskog fakulteta trajala polemika oko projekta „Beograd na vodi”, kao i njegova uloga i postupanje u slučaju doktorata Siniše Malog.

U materijalu koji je objavljen postavlja se pitanje njegove političke i institucionalne nezavisnosti, načina na koji je izabran za rektora, ali i pojedinih ranijih funkcija i kontakata.

Kao sporno se navodi i Đokićevo članstvo u Skupštini FK Crvena zvezda, dok se analiziraju i pojedini njegovi odnosi sa javnim ličnostima i odluke koje je donosio tokom akademske karijere.

Posebno je zanimljivo što autori jednog od obrazloženja ne spore Đokićevo držanje uz studente od novembra 2024. godine. Naprotiv, to mu priznaju, ali postavljaju drugačije pitanje – kako se ponašao prije nego što je iza sebe imao snagu masovnog studentskog pokreta.

Tako je čovjek koji je trebalo da bude jedan od najjačih simbola blokaderske liste postao predmet unutrašnje provjere sopstvenih političkih saveznika.

Zašto je sporno ime Mila Lompara

Slučaj profesora Mila Lompara otkriva drugi veliki rascjep unutar istog političkog bloka.

Lompar se ponovo našao među kandidatima za vetiranje, ovoga puta kao šesto ime na spisku koji je objavio „Informer”. Međutim, njegov sukob sa dijelom plenuma nije nov.

Još u aprilu je objavljen dokument pod nazivom „Argumentacija za veto na Mila Lompara”, u kojem su njegovi javni nastupi i politički stavovi ocijenjeni kao nespojivi sa vrijednostima koje dio studentskog pokreta želi da predstavlja.

Jedna od glavnih zamjerki odnosila se na Lomparov odnos prema Radovanu Karadžiću i potpisivanje telegrama podrške povodom Karadžićevog rođendana.

U dokumentu je problematizovana i Lomparova komunikacija i povezanost sa organizacijama koje autori obrazloženja svrstavaju na krajnju desnicu, kao i njegov politički put i kasnije približavanje inicijativi „Proglas”. Na osnovu svega toga izveden je zaključak da je „nepodoban da predstavlja studentsku listu”.

To praktično otkriva jedan od najvećih problema sa kojim se blokaderski pokret susreće kada protestnu energiju pokušava da pretvori u izbornu organizaciju.

Na ulici su pod istom zastavom mogli da stoje ljudi veoma različitih političkih stavova. Na izbornoj listi, međutim, moraju da se dogovore ko te stavove zaista predstavlja.

Lompar je zanimljiv upravo zbog toga što pripada nacionalno orijentisanom dijelu tog korpusa, dok dio plenuma očigledno smatra da su neki njegovi stavovi neprihvatljivi za politički profil koji žele da izgrade.

Koliko su te podjele duboke pokazuje i činjenica da je sam Lompar još u aprilu javno rekao da je, prema onome što je čitao u medijima, „više puta izbrisan” sa studentske liste i da sa studentima nema neposrednu komunikaciju.

Jasmina Paunović sporna zbog „Proglasa” i CEPRIS-a

Ništa manje zanimljiv nije ni slučaj Jasmine Paunović, čije se ime na novom spisku nalazi odmah iza Đokićevog.

I njena kandidatura je ranije bila predmet sporova.

U obrazloženjima koja su već izlazila u javnost dio studenata njeno angažovanje opisivao je kao „politički proračunato”, dok su joj zamjerane veze sa CEPRIS-om i „Proglasom”, profesionalna biografija i rezultati u predmetima od javnog interesa.

Tako se pokazuje da linija podjele nije jednostavna.

Dok je Lompar za jedan dio plenuma suviše nacionalno i desno orijentisan, Jasmina Paunović se osporava iz potpuno drugačijeg ugla – zbog kontakata i organizacija koje dio blokaderskog korpusa smatra politički problematičnim.

Umjesto jednog jasno definisanog kriterijuma, pojavljuje se čitav niz političkih, ideoloških, profesionalnih i ličnih razloga zbog kojih različite grupe pokušavaju da eliminišu različite kandidate.

Bez biografije – pravo pod veto

Koliko široko se primjenjuje ovaj mehanizam pokazuje i slučaj Dragana Jovanovića, o kojem je „Informer” takođe objavio dokument.

U njegovom slučaju razlog nije politički stav, sporna izjava ili nekadašnja funkcija.

Prijedlog za veto, prema objavljenom obrazloženju, podnijet je zato što nije dostavljena njegova biografija.

„Predlažemo veto navedenog kandidata jer nije dostavljena biografija i ne može se smatrati jasnim na koga se misli”, navodi se u dokumentu koji je objavio „Informer”, uz ocjenu da biografije „nisu puka formalnost”, već način da svi učesnici procesa mogu da se upoznaju sa kandidatom.

Ovaj primjer možda najbolje pokazuje do koje mjere je sistem provjere formalizovan i koliko je prostor za osporavanje kandidata širok.

Kod jednog kandidata sporna je politička prošlost, kod drugog odnos prema pojedinim nacionalnim pitanjima, kod trećeg veze sa organizacijama civilnog društva, a kod četvrtog sama činjenica da nije dostavljena biografija.

Vučićević je u programu „Informer TV” naveo i Nemanju Vidića, tvrdeći da se u njegovom slučaju pominju „sumnjivi kontakti”, kao i profesora Jova Bakića i Vidu Ognjenović. Konkretna obrazloženja za sva ta imena, međutim, u trenutku objavljivanja ovog teksta nisu u cjelini javno predstavljena.

Od horizontalnog pokreta do borbe za kontrolu liste

Sve to ukazuje da najveći problem blokaderskog pokreta više nije samo odnos prema vlasti ili klasičnoj opoziciji, već pitanje unutrašnjeg političkog identiteta.

Dok su studentski protesti funkcionisali kao širok pokret okupljen oko nekoliko zahtjeva, ideološke razlike mogle su da ostanu u drugom planu.

Izbori tu situaciju mijenjaju.

Za listu je potrebno 250 konkretnih imena, a sa svakim imenom dolaze i biografija, politički stavovi, ranije funkcije, javni nastupi, kontakti i odluke.

Prema ranije objavljenim podacima, u proces sastavljanja liste uključeno je više od 80 plenuma iz šest univerzitetskih centara, što znači da veliki broj različitih grupa ima mogućnost da pokrene pitanje nečije kandidature.

Mehanizam koji je zamišljen kao zaštita od spornih kandidata tako je postao i instrument kroz koji na površinu izlaze političke podjele unutar samog pokreta.

Posljednji podaci „Informera” o 99 predloženih vetiranja pokazuju da to više nisu pojedinačni slučajevi.

Ako se na istom spisku za osporavanje nalaze i Đokić, koji je mjesecima predstavljan kao jedan od institucionalnih simbola protesta, i Lompar, koji okuplja nacionalno orijentisan dio blokaderskog korpusa, i Jasmina Paunović, koja pripada sasvim drugom političkom miljeu, onda je jasno da se unutar pokreta ne vodi samo kadrovska selekcija.

Vodi se borba oko toga šta ta lista uopšte treba da bude.

I upravo zato sadašnje vetiranje predstavlja mnogo više od tehničkog postupka izbora kandidata. Ono je postalo ogledalo dubokih političkih, ideoloških i personalnih sukoba među studentima blokaderima i grupama koje pokušavaju da utiču na njihovu buduću izbornu ponudu.