Interesna grupa „Proglas”, čiji su pojedini istaknuti predstavnici poslije negativnih reakcija učesnika blokaderskih protesta početkom 2025. godine bili potisnuti iz prvog plana, danas je, prema navodima magazina „Srpski kompas”, postala jedan od najznačajnijih centara uticaja prilikom oblikovanja buduće blokaderske izborne liste, ali i šireg političkog projekta koji se razvija oko studentskih protesta.

To se tvrdi u tekstu „Sjenke nad ’listom’”, koji je u magazinu „Srpski kompas” objavljen pod pseudonimom Vuk Svetovid. Autor navodi da je od februara 2025. godine do avgusta 2026. došlo do značajne promjene u raspodjeli uticaja unutar blokaderskog pokreta – od javnog distanciranja od pojedinih predstavnika „Proglasa” do njihovog, kako se tvrdi, snažnog učešća u kadrovskom i organizacionom oblikovanju političke liste.

Podsjeća se da su se na jednom od skupova u Novom Sadu u februaru prošle godine među govornicima pojavili upravo članovi „Proglasa”, što je, prema opisu autora, izazvalo nezadovoljstvo dijela prisutnih i kritike unutar samog protestnog pokreta. Poslije toga su, kako se navodi, predstavnici te grupacije bili manje prisutni na binama i u prvom javnom planu.

Ali njihovo povlačenje iz javnosti, tvrdi „Srpski kompas”, nije značilo i gubitak političkog uticaja.

Borba za mjesta na listi

Autor teksta tvrdi da se među imenima koja se trenutno razmatraju za blokadersku izbornu listu, u procesu koji sami učesnici nazivaju „vetiranjem”, mogu prepoznati predstavnici više različitih političkih i aktivističkih krugova.

Prema njegovim navodima, među potencijalnim kandidatima ima ljudi povezanih sa Demokratskom strankom, SDA Sandžaka Sulejmana Ugljanina, kao i potpisnika različitih peticija i javnih apela, uključujući one koji su ranije davali podršku Dinku Gruhonjiću.

Ipak, autor „Srpskog kompasa” tvrdi da su među najzastupljenijima upravo ljudi koji su na različite načine povezani sa „Proglasom”.

Posebno mjesto u tekstu dato je glumcu i reditelju Draganu Bjelogrliću, za koga autor tvrdi da lično razgovara i sa predstavnicima studentskih plenuma i sa opozicionim političkim krugovima, nastojeći da utiče na pojedina kadrovska rješenja.

U tekstu se navodi i da Bjelogrlić nastoji da u procesu selekcije zaštiti rektora Univerziteta u Beogradu Vladana Đokića, čije je ime tokom ljeta postalo sporno za dio blokaderskih struktura.

Prema tvrdnjama autora, unutar pokreta kruže svojevrsni dosijei u kojima se razmjenjuju primjedbe na potencijalne kandidate. U slučaju Đokića, kao jedan od razloga nezadovoljstva pominju se i tvrdnje koje se odnose na njegov kabinet i ljude iz njegovog neposrednog okruženja.

„Srpski kompas” navodi da Bjelogrlić, nasuprot takvim zahtjevima, insistira na tome da Đokić ostane u političkoj kombinaciji.

Istovremeno, autor iznosi tvrdnju da je Bjelogrlić u razgovorima unutar opozicionog i blokaderskog kruga isticao i sopstveni finansijski doprinos protestnom pokretu. Magazin, međutim, u objavljenom tekstu ne prilaže dokumentaciju na osnovu koje bi se mogla nezavisno utvrditi visina ili struktura eventualnih uplata.

Ko kontroliše novac

Upravo finansije autor „Srpskog kompasa” označava kao jedno od ključnih pitanja unutrašnjeg prestrojavanja.

Prema njegovim navodima, pokrenuta je inicijativa da se upravljanje novcem izmjesti iz ruku grupacije poznate kao „IT blokada” i prebaci ka novoformiranom udruženju građana povezanom sa jednim od studenata.

Autor tvrdi da bi ta promjena trebalo da omogući neposredniju kontrolu novčanih tokova i da je upravo pitanje novca postalo jedan od glavnih izvora sukoba među različitim grupama unutar blokaderskog pokreta.

U tekstu se pominju i navodi o političkim obećanjima upućenim članovima porodice jednog od ljudi uključenih u novu organizacionu strukturu, ali ni za te tvrdnje u samom magazinu nijesu navedeni materijalni dokazi.

Nezadovoljni pripadnici „IT blokade”, prema verziji događaja koju iznosi Vuk Svetovid, zaključuju da je do preraspodjele uticaja moralo doći jer se u najužem krugu ljudi koji oblikuju politički projekat već nalazi veliki broj osoba povezanih sa „Proglasom”.

Od izborne liste do predsjedničkog kandidata

„Srpski kompas” ide i korak dalje, tvrdeći da se unutar istih krugova već razmišlja ne samo o parlamentarnoj listi već i o budućem kandidatu za predsjedničke izbore.

Kao imena koja se, prema autoru, razmatraju u različitim kombinacijama pominju se profesor Milo Lompar, nekadašnji košarkaš Dejan Bodiroga i rektor Vladan Đokić.

Autor tvrdi da između različitih struja postoje ozbiljna neslaganja, međusobna osporavanja i pokušaji diskvalifikacije kandidata, ali da se ključni akteri, uprkos tome, susreću i razgovaraju kada je potrebno usaglasiti zajednički interes.

U tom kontekstu u tekstu se pominje i beogradski ugostiteljski objekat povezan sa Bodirogom kao jedno od mjesta takvih susreta, uz tvrdnju da Bjelogrlić u tim razgovorima ima značajnu ulogu. Pominje se i vladika Grigorije, ali isključivo u kontekstu navoda samog autora magazina, bez nezavisne potvrde tih tvrdnji.

Jedna od centralnih teza teksta jeste da finansiranje predstavlja vezivno tkivo inače ideološki veoma različitih ljudi.

Autor piše da se novac prikuplja i kroz aktivnosti u dijaspori i nastupe „Proglasa” van Srbije, ali i kroz pojedinačne donacije imućnih ljudi i grupa. Prema toj interpretaciji, predstojeće aktivnosti „Proglasa” u inostranstvu imaju, pored političkog, i važan finansijski aspekt.

U magazinu se pritom navodi da postoji sve izraženije nezadovoljstvo načinom na koji se novac prikuplja i troši, posebno imajući u vidu da se blokaderski pokret u javnosti predstavlja kao autentično studentski i kao politička alternativa postojećim strankama.

„Sjenka novca” iznad ideoloških razlika

U završnom dijelu teksta Vuk Svetovid razvija tezu da je novac postao snažniji kohezioni faktor od bilo kakve zajedničke političke ili ideološke platforme.

Kao primjer različitosti ljudi koji se nalaze u širem krugu podrške ili uticaja oko blokaderskog projekta, autor pominje Mila Lompara, profesora Aleksandra Kavčića i niškog kardiohirurga Dragana Milića.

Pri tome im pripisuje različite, pa i međusobno suprotstavljene političke koncepcije – od Lomparovih stavova o srpskom nacionalnom pitanju, preko Kavčićevog finansijskog i međunarodnog statusa, do Milićevih spoljnopolitičkih opredjeljenja.

Zaključak autora jeste da se ideološke razlike potiskuju onda kada se otvore pitanja političkog uticaja i finansija.

Na tom mjestu „Srpski kompas” dovodi u pitanje i javni narativ o pokretu koji bi trebalo da predstavlja „nešto mlado i novo”, kao i parole o borbi protiv korupcije, bahatosti i privilegija.

Prema interpretaciji Vuka Svetovida, upravo struktura koja se postepeno formira oko buduće izborne liste pokazuje da studenti više nijesu jedini, a možda ni presudni faktor u donošenju političkih i kadrovskih odluka.

Osnovna teza teksta u „Srpskom kompasu” zato nije da je „Proglas” formalno preuzeo blokaderski pokret, već da je poslije povlačenja sa govornica postepeno izgradio daleko važniji uticaj – na izbor ljudi, novac i buduću političku arhitekturu pokreta.

Drugim riječima, dok je javna slika i dalje studentska, a odluke se formalno predstavljaju kao proizvod plenuma i procesa „vetiranja”, autor tvrdi da se najvažnije bitke sve više vode daleko od bina – oko kadrova, finansija i kontrole buduće izborne liste.

Izvor: magazin „Srpski kompas”, tekst „Sjenke nad ’listom’”