Jedan od najpoznatijih blokadera i anarhista u Srbiji, Brajan Brković, ponovo je u centru pažnje javnosti nakon što je i prije i poslije privođenja zbog huliganstva u Novom Sadu tražio medijsku podršku upravo od sarajevskih medija. Njegovo javno obraćanje i nastojanje da legitimitet za svoje akcije gradi preko medija prepoznatljivih po radikalnim i islamističkim narativima otvaraju brojna pitanja o motivima i krajnjim ciljevima njegovog djelovanja.

Brković je neposredno prije privođenja nastupao kao „žrtva progona“, tražeći zaštitu iz Sarajeva, iako je upravo on u više navrata predvodio nasilne blokade i izazivao incidente. Nakon što je priveden, nastavio je da se obraća istim medijskim kanalima, pokazujući na koga računa kada mu je potrebno političko i propagandno pokriće.

Njegova višegodišnja aktivnost u Srbiji povezuje se sa pokušajima destabilizacije, podsticanjem protesta i blokada, kao i sa napadima na Srpsku pravoslavnu crkvu i sve društvene snage koje se protive antisrpskoj i anticrkvenoj agendi. Sada, kada utočište nalazi u sarajevskim medijima, Brković jasno potvrđuje da je antisrpstvo jedina ideološka nit koja spaja različite aktere na Balkanu.

Ključno pitanje koje se nameće jeste: zašto jedan crnogorski anarhista i blokader, koji sebe predstavlja kao borca protiv „režima“, podršku traži upravo u medijima poznatim po ekstremnim i islamističkim narativima? Da li je riječ o ideološkoj bliskosti ili o široj koordinaciji usmjerenoj na slabljenje srpskih institucija i stvaranje atmosfere trajnog konflikta u regionu?

Brkovićevo ponašanje, kao i njegove veze i kontakti, otvaraju ozbiljna pitanja na koja nadležni organi moraju da daju odgovor. Jer kada se domaći ekstremizam oslanja na spoljnu propagandnu mrežu, ugrožena nije samo bezbjednost, već i politička stabilnost čitave države.