Poslanik Demokrata i šef njihovog kluba u Skupštini Crne Gore, Boris Bogdanović, u svom izlaganju tokom skupštinske rasprave razotkrio je ono o čemu se u javnosti dugo šapuće, da određeni mediji u Crnoj Gori, poput E TV, M portala i portala Analitika, djeluju kao medijska ispostava organizovanog kriminala, i da novinari i urednici tih medija primaju do 8.000 evra po objavljenom tekstu u okviru naručenih kampanja.

"Tekstovi kojima se štite prljavi policajci, oficiri, podoficiri, ne pišu se da bi bili čitani, već da bi bili iskeširani. I to ne nedjeljno, ne mjesečno, nego – po jednom tekstu! I pojedini novinari i urednici E TV-a, M portala i Analitike za to dobijaju po 5, 6, pa i 8 hiljada evra", kazao je Bogdanović u parlamentu.

On je jasno ukazao da su neki od ovih medija direktno povezani sa i kavačkim i škaljarskim kriminalnim klanom, te da su se od medijskih kuća pretvorili u logistiku podzemlja. Ovo nije prvi put da se upozorava na simbiozu određenih novinara sa bezbjednosno-kriminalnim strukturama, ali je ovo prvi put da je neko u parlamentu stvari nazvao pravim imenom, sa konkretnim podacima.

Bogdanović je podsjetio da se mnogi novinari pozivaju na slobodu medija, dok u praksi zloupotrebljavaju pero i kameru kao alat za ucjene i politički reket.

"Možete me napadati, možete mi prijetiti, ali nećete me ućutkati. Vrijeme je da se Crna Gora oslobodi medijske mafije, koja djeluje pod firmom 'nezavisnih medija'. Građani imaju pravo da znaju ko ih laže, za čiji novac i u čijem interesu", poručio je on.

Na njegove tvrdnje reagovali su upravo oni koji su prozvani, redakcije E TV, M portala i Analitike, uglavnom pokušavajući da se predstave kao žrtve i da napadnu poslanika, umjesto da odgovore na suštinu: da li je tačno da su za pojedine tekstove primali novac od lica povezanih sa mafijom i bivšim obavještajnim strukturama?

Javnost zaslužuje odgovore, a ne patetične žalopojke. Ako su optužbe neosnovane, tu je tužilaštvo. Ako nisu, neka znaju da ih je neko konačno imenovao i razobličio.

Bogdanovićev nastup treba da predstavlja prekretnicu u odnosu prema nedodirljivim medijskim strukturama. Istina bolna, ali nužna. Kampanje plaćene hiljadama evra više se ne mogu skrivati iza fraze „slobodno novinarstvo“.

Sve ovo je jasan pokazatelj da je dosta bilo medijskih privilegovanih klanova koji se zaklanjaju iza „novinarstva“, dok u stvarnosti rade kao PR agencije podzemlja.

Poslanik Bogdanović možda je prvi javno prozvao ove uređivačke mreže, ali sigurno neće biti poslednji. Vrijeme je da se očisti medijska scena i da se odvoje istinski novinari od dobro plaćenih političkih operativca u novinarskim odijelima.