Odluka Upravnog suda Crne Gore kojom se poništava razrješenje Jelene Perović sa funkcije direktorice Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) izazvala je zgražavanje javnosti i zabrinutost svih koji su se nadali da Crna Gora neće više hodati unazad.
Podsjetimo, Savjet ASK je u avgustu prošle godine jednoglasno smijenio Perović, uz obrazloženje da je njen mandat obilježen kontroverzama, selektivnošću u radu i otvorenom politizacijom institucije. Iako je sama Perović tada dramatično nastupila tvrdeći da je riječ o „političkom progonu“, građani dobro pamte period kada je ASK pod njenim rukovodstvom više ličila na paravan za zaštitu tajkuna i funkcionera bliskih bivšem režimu, nego na instituciju koja sprečava korupciju.
Upravni sud sada, u stilu administrativne alhemije, nalazi da Savjet ASK nije poštovao sve procedure pri njenoj smjeni. Čitaocima je, međutim, jasno da je ovdje riječ o institucionalnom recidivu koji više vodi računa o formalnostima nego o javnom interesu. Ako je i bilo propusta u proceduri, da li se time poništava očigledna suština da je povjerenje u Jelenu Perović kao simbol jedne propale ere nepovratno izgubljeno?
Suština odluke Suda nije u pravdi već u poruci. A ta poruka glasi da stara struktura duboke države i dalje živi, i kad god pomislite da ste je se riješili, ona iskoči iz fioke, ili u ovom slučaju iz presude. Jelena Perović je sada pravno „vratila čast“, ali moralno i politički ostaje otjelovljenje vremena kada su institucije služile partiji, a ne građanima.
Ako se ovoj odluci dozvoli da se pretvori u vraćanje na funkciju, biće to konačni dokaz da institucionalni sistem u Crnoj Gori nije reformisan, već samo površno prekriven novim fasadama.
Crna Gora ne smije dozvoliti da simboli starog poretka ponovo zauzmu svoje pozicije. Jer, ako Jelena Perović predstavlja „profesionalca“, onda građanima ostaje samo jedna riječ: kapitulacija.
