Ukras ovoj manifestaciji je istog dana bilo guslarsko veče sa raspevanim guslarima, koji su nam donosili stihove Radovana Bećirovića uz strune Gusala.

Veče je otvorio besjedom Slavko Perošević.

U ime Saveza Guslara Srbije i u ime Saveza Srba iz Crne Gore, prisutnima se obratio gospodin Željko Čurović kome je pripala čast da uzme učešće u ovoj prestižnoj manifestaciji i obrati se prisutnima.

U sali su se nalazili i srpski lideri, Andrija Mandić i Radovan Vučinić koji su pozdravljeni toplim aplauzom.

[caption id="" align="alignnone" width="1023"] Privatna arhiva/Region.alo.rs[/caption]


Guslari: Željko Bugarin, Goran Perović-Cuca, Milenko Kalezić, Slavko Jeknić, Maksim Vojvodić, Saša Laketić, predvođeni guslarskim baradom Boškom Vujačićem, oduševili su prisutne u prepunoj sali Doma kulture.

[caption id="" align="alignnone" width="1024"] Privatna arhiva/Region.alo.rs[/caption]

 

Sjutra dan u Sv. Nedjelju, narod se okupio u Radovanovom rodnom selu Bijela, na slavu manastira Bijela, gdje su mnogi pjesnici čitali svoje stihove posvećene Radovanu Bećiroviću Trebješkom, u nadi da će reka Bijela svojim tokom donijeti glas pjesnika i guslara tamo daleko, gdje će se i staniti ti stihovi u dušu onoga ko ih razumije.

U Radovanovo vrijeme se nije smjelo glasno zboriti šta misliš "da te mrak ne pojede", danas, možeš pričati na glas i žaliti se koliko hoćeš, ali te niko ne čuje.

Jedan od onih, koji nije htio ćutati ni u "vunenim vremenima" bio je Radovan Bećirović Trebješki.

Rođen u burnim vremenima srpske istorije. Zakačio dva svjetska rata, okrećući se na pernici sopstvenog života, prkosio je onima koji su ga zabranjivali. Iz svoje vodenice, iz Bijele, pored vodeničkog čeketala, kovani su njegovi stihovi, britki i tvrdi kao vodenički kamen, izlazeći kroz vodeničku ključaonicu, stanjujući se u sve srpske domove, čija su ih čeljad učila na izust- kako kaže Matija, "a nijesu morali."

Tako su spasavani junaci i događaji od zaborava. Njegovi ideološki protivnici su strahovali da im se njihova nečasna djela ne obretu u Radovanovim stihovima. Bilo je interesantno gledati uživanje vodeničara u svojim stihovima i u strahu njegovih oponenata da se ne nađu opisani sa svojim manama. A u Crnoj Gori si onakav, kakvog te Gusle otpjevaju.

I pod Trebjesom je vrcao stihove, koji su se daleko čuli, dok je krst sa četiri ocila iznad njegove kapije pominjao kao pečat njegovog identiteta.
Radovanove progonitelje su sa ovog svijeta ispraćali partijski drugovi, u većini slučajeva sa lažnom tugom. O njima se danas ne priča ništa, ili se pominju po lošim djelima.

"Radovana su ispratili arhijereji SPC sa nebrojenim narodom, iskreno do bola. Danas mi pokušavamo da se saberemo oko poezije Radovana Bećirovića Trebješkog, koju nam je ostavio na amanet. Sabiramo se sa ponosom i zebnjom, da li smo dorasli te uloge da o njemu zborimo. Skupili smo se kao pokajnici, naslednici naših očeva, koji su bez razloga drugačije gledali našeg Radovana od nas. Radovan je ostavio dubok trag svojom poezijom, svedočeći Hristovu vjeru za života. Došlo je vrijeme da pokušamo biti dostojni njegovog imena i nastavimo čuvati njegov pjesmotvor za buduća pokoljenja...

"Da su Gusle po Kosova Luga a gudalo sedmobojna duga..." kako kaže Radovan, ne bih mogao opisati sve što želim o ovoj manifestaciji koja nam je dušu napojila", kratko je prokomentarisao je za pomenuti portal predsjednik Saveza Guslara Srbije i Saveza Srba iz Crne gospodin Čurović.

Donosimo vam i stihove posvećene Radovanu od pjesnika Pila Vukovića:

RADOVANU BEĆIROVIĆU NA SKUPU U BIJELOJ

Posle dugo ljeta i godina

okupi se pleme i rodbina,

đe bi mjesto moglo biti bolje

no kod ove srpske bogomolje,

liturgija sveta đe se služi,

đe se narod okuplja i druži,

pred manastir iz srednjeg vijeka

ispod koga protiče rijeka

 a okolo šuma i ljepota

tu je dio svojega života

na početku dvadesetog vijeka

provodio čudo od čovjeka,

njemu dane posvetismo ove

Radovan se Bećirovič zove.

Da si danas ti slučajem kojim

U Bijeloj sa plemenom tvojim,

da obiđeš vodenicu svoju

i da snama progovoriš koju,

srce bi ti igralo od sreće

nama časti ne bi bilo veće.

Mirno spavaj neumrli starče

dok Ljevišta bude i Morače

i gusala srpskih i guslara

manastira i svetih oltara

časni oci đe se Bogu mole,

dokle bude Krovna i Lole,

na Durmitor nagorkinja vila 

i litica tarskih i točila,

Vučijeg Dola, Skadra i Grahovca,

Bregalnice, Cera i Mojkovca,

Kolubare i kajmakčalana,

te Kosova i Vidova dana,

Romanijom dok se pjesme ore,

Dok se ljudi sastaju i zbore

i pjesnici epske pjesme poje

ime će se pominjati tvoje.

Ja ću danas a znam da bi i ti

našu milu braću pozdraviti,

nek rijeke koje Drinu čine

s ovog mjesta iz Hercegovine

a sa ovih ponositih gora

glas ponesu do Crnoga Mora,

Čak do Krima i Sočija grada

do Bosfora i do Carigrada.

Hladna vodo pozdrave ponesi

gradovima Moskvi i Odesi

i narodu Rusije cijele

sa sabora iz sela Bijele.

[caption id="" align="alignnone" width="727"] Privatna arhiva/Region.alo.rs[/caption]

 

;t=1s&ab_channel=AloOnlineME