Otvoreno pismo Bojana Komatine državnim zvaničnicima prenosimo u cjelosti:

Gospodo,

Predsjedniče Crne Gore Milo Đukanoviću, premijeru Crne Gore Dritane Abazoviću, predsjednice skupštine Crne Gore Danijela Đurović, gospodo lideri političkih partija, Vaše Ekselencije ambasadori i ostali koji juče iščašćavaste jedni druge sa iskrenim i lijepim čestitkama povodom  pete godišnjice članstva Crne Gore u Nato paktu, evo i ja da vam čestitam:

Srećna vam peta godišnjica potvrde i finala uspješnog sakrivanja i minimiziranja zločina vašeg Nato pakta, zločina koji je vaš Nato pakt počinio u Crnoj Gori, na Murini 30. aprila 1999. godine, zločina koji nije počinjen ni u Africi, nu u Aziji, ni negdje drugo u  Evropi, već zločina koji je vaš Nato pakt počinio u Crnoj Gori.

Narod Crne Gore je 30. aprila ove godine obilježio 23. godine od ovog Nato zločina, od ubistva šest nevinih civila, 6 građana Crne Gore, a većina političkih predstavnika tog istog naroda danas slave pet godina od trenutka kada smo i zvanično postali dio onih koji su nas ubijali, onih koji nas  dalje ubijaju osiromašenim uranijumom.

I reći će mnogi to je politika, šta ti znaš, ne miješaj se, ne znaš ti o tome ništa. I ne znam o politici, ali znam sigurno da nije ljudski, nije čojski, ni sojski ni crnogorski kriti zločin i ubicu i na svaki način pokušavati da se taj zločin zaboravi, minimizira, marginalizuje i pokušava dovesti do konačnog zaborava.

Boli odnos države Crne Gore prema Murinskim žrtvama, kao i činjenica da nijedan državni zvaničnik, kako prethodnog režima tako i novih vlasti, ne smije da kaže da se na Murini desio zločin i da je taj zločin počinio Nato pakt, da u Skupštini Crne Gore nema nijedna inicijativa za rezoluciju o ovom zločinu. Boli činjenica da su po tome Murinske žrtve, njihove muke manje teške i značajne od drugih, kojih je nažalost bilo dosta u prethodnim vremenima.

https://aloonline.me/vijesti/nato-dps-demokrate-sd-i-sdp-politika-otvoreni-balkan/

Za Murinske žrtve nema ni R od rezolucije, nema nikakvog zvaničnog pomena i zvaničnog određenja države Crne Gore, nema nikakve inicijative od državnih zvaničnika da se odrede prema tom događaju i priznaju činjenicu da su u Crnoj Gori ubijeni nevini civili od strane Nato pakta.

Na Murini su ubijeni ljudi i djeca, a njihova država i njene vlasti to pokušavaju zataškati. A zbog čega? Zbog toga što je taj zločin počinio moćni i bogati Nato pakt.

Zašto je to tako teško priznati i reći istinu i zauzeti zvaničan stav države Crne Gore o tome? Je li to pravedno, miri li se tako Crna Gora?

Kao član porodice stradalog u Nato zločinu, kao građanin Murine i neposredni svjedok Nato bombardovanja Murine apelujem na najveće  državne adrese Crne Gore, na Skupštinu, Predsjednika i Premijera da kao što su ovako složni u Nato čestitkama da tako složno  država Crna Gora zauzme zvaničan stav i odredi se prema zločinu na Murini i na taj način oda poštovanje murinskim žrtvama.

Sve mimo toga djeluje, usudiću se reći, licemjerno, pa izražavanje pijeteta prema žrtvama povremenim  saopštenjima na dan bombardovanja Murine.

Da se država odredi po pitanju toga: Da li se na Murini 30. aprila 1999. godine desio zločin i ko ga je počinio?

Ja i dalje ne želim da vjerujem, ali dosadašnje iskustvo me tjera da se zapitam da li u Cnoj Gori postoje građani i narodi a samim tim i žrtve prvog, drugog i “zadnjeg “ reda. Da li se prema žrtvama država Crna Gora odnosi na način sto prvo vidi ko su te žrtve, kom narodu pripadaju pa poslije toga ko je taj zločin počinio, pa kad se zaključi kom narodu pripadaju žrtve i ko je zločin počinio, onda se građani iz zadnjeg reda ostave tamo, neka čekaju pravdu, neka čekaju istinu. Neka čekaju, možda i zaborave.

Možda je za Crnu Goru dobro to je dio Nato pakta, možda. Lično ne dijelim takvo mišljenje ali nisam ni stručnjak u tome, niti mogu biti objektivan, iz gore navedenih razloga prilikom odlučivanja o tome. Ali u jedno sam siguran, ne gradi se pravna država, ne ide se u budućnost sa takvom hipotekom i ne miri se narod te države tako što ćete jedan zločin sakriti i pokušati da ga zataškate jer vam to trenutno politički odgovara. Ne ide tako, nije ni ljudski, ni pošteno.

Ljudi se mire na način što se taj zločin prizna i nazove pravim imenom i tako što ćemo sada kao članica NATO pakta tražiti oproštaj od samih sebe i tek onda krenuti dalje. Tako što ćemo prvo srediti svoje dvorište i na taj način steći kakvo-takvo pravo da idemo dalje i drugima govorimo kako da uređuju svoja dvorista.

Puno je bilo stradanja na našim prostorim devedestih godina i ne smijemo dozvoliti da makar žrtve tih stradanja dijelimo na podobne i nepodobne, na prihvatljive i neprihvatljive. Ne možemo se pomiriti tako, niti ići tako u budućnost.

Ono što je sigurno i što na kraju uz gore navedeni apel šaljem kao poruku- NATO zločin i murinske žrtve nećemo dozvoliti da se zaborave pa ko god bio na vlasti i kakve god političke prilike bile i kod nas i u svijetu.

NATO pakt je na Murini u Crnoj Gori počinio zločin.

Dr Bojan Komatina