HRVATIMA SMETA MURAL Hrvatska građanska inicijativa: Trafostanica je razvodno postrojenje, ne bogoslužbeni prostor

Hrvatska građanska inicijativa, koja je rado participirala u palom režimu podržavajući sve diskriminatorske politike, poručila je danas da da je „vjerovati u građanski kapacitet i dobru namjeru vlasti na odlasku u Tivtu – isto kao moliti se pred trafostanicom i u njoj vidjeti bogoslužbeni prostor“.

Oni su, na ovaj način, reagovali na mural sa likom blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, koji je ukrasio centar Tivta, a koji je kritikovao i Bokeški forum, kao dio vlasti.

Ipak, ko je, kažu iz HGI, ‘branio’ krstionicu – treba da brani i trafostanicu.

Oni ističu da „poštuju pravo svakog pojedinca da u trafostanici vidi ono što želi, ali je protiv toga da se ta želјa nameće drugima, pa i po cijenu da komunalne službe postupe po zakonu i propisima“.

“Ono na što ne pristajemo je da nam se nameće neki drugi Tivat, onaj što smo ga gledali prije trideset godina. Mnogi toleranciju nas i generacija prije nas doživlјavaju kao slabost, ali ako smo tolerantni, nećete nas ušutkati. Borimo se i borićemo se za Tivat svih, a ne samo pojedinih, a pogotovo ne onih koji bi ga vratili tamo gdje mu nikada nije bilo mjesto. Na koncu, živimo u društvu koje teži demokratiji. Svako ima pravo da u trafostanici vidi što mu je drago, dok to ne ugrožava druge. Za nas, trafostanica je razvodno postrojenje u elektroenergetskom sistemu, u funkciji proizvodnje, prenosa i distribucije električne energije”, zaklјučili su.

Šovinizam i malicioznost eksponenata bivšeg režima, sa kojim su HGI i njihov predsjednik Adrijan Vuksanović organski „srasli“, ponovo su „isplivali“ na „svjetlo dana“, baš uoči Badnjeg dana i Božića. Ipak, umjesto ovakvih nesuvislih komentara HGI bi mogao da kaže kada će napustiti partijske prostorije i izmiriti zaostala dugovanja za rentiranje istih. A Vuksanović bi mogao da objasni kako je on, tako „dobronamjeran“ i „građanski“ orijentisan, svojevremeno mogao da napravi slјedeće „greške u koracima“.

1. Glas Adrijana Vuksanovića u Skupštini Crne Gore bio je presudan da se majkama sa troje i više djece ukine novčana nadoknada koja im je prethodno bila odobrena.


2. Glasao je u Skupštini Crne Gore za usvajanje Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, Zakona koji je omogućio potpunu prostornu devastaciju i „budvanizaciju“ Crne Gore, što je svakome vidlјivo na svakom koraku. Pri tome je, podsjetimo građane Crne Gore, Vuksanovićev glas čak bio presudan da se ovaj Zakon usvoji.


3. Agencija za sprječavanje korupcije zvanično je utvrdila da je NVO “Duks Kroatorum”, čiji je Adrijan Vuksanović predsjednik, ugrozila javni interes u postupku raspolaganja državnom imovinom kad je u pitanju Dom kulture u Donjoj Lastvi, čiji je zid NVO “Duks Kroatorum” protivzakonito dao u zakup kompaniji “Luštica Devalopment” i od toga isto tako protivzakonito prihodovao novac.

Sramota g. Adrijana Vuksanovića tim je veća što je u tom periodu bio predsjednik Odbora Skupštine Crne Gore za evrointegracije. Zaista je, bez ikakve sumnje, pružio “pravi” primjer kako treba ići u te integracije.

4. Adrijan Vuksanović je i predsjednik HGI-ja, stranke za koju je Državna revizorska institucija godinama u svojim izvještajima konstatovala teške finansijske malverzacije.


5. Adrijan Vuksanović poslanik HGI-ja u Skupštini Crne Gore oktobra 2016. nije postao glasovima Hrvata u Boki Kotorskoj (gdje Hrvata ima najviše u Crnoj Gori), nego glasovima izvjesnih glasača na sjeveru Crne Gore (što je mjesecima bilo predmet sprdnje u medijima i na društvenim mrežama). Konsekventno, on NIKAD nije imao NIKAKAV legitimitet da predstavlјa Hrvate u Skupštini Crne Gore.


6. „Dobronamjerni“ Adrijan Vuksanović je glasao za Zakon o slobodi vjeroispovjesti.

Iako je, kako smo već isticali, onda kada mu se to činilo politički profitabilnim obijao pragove Matice srpske i Srpske kuće, Vuksanović je kao pripadnik jedne nacionalne manjine direktno doprinio produblјavanju podjela u okviru pravoslavnog stanovništva u Crnoj Gori i naglašenim tenzijama koje su okončane tek 30. avgusta, porazom DPS-a, pa i Vuksanovića. Ipak, od „fabrikovanja“ podjela, kao kamena-temelјca politika poraženog režima, nije odustao ni kao novopečeni opozicionar. „Navika je jedna muka, a odvika trista muka“.