Šef medijskog tima i član Predsjedništva SDP-a Mirko Stanić je samouvjeren čovjek: Prirodno, budući da je hodajuća magnentna rezonanca koja bez bez ikakvog napora razlikuje autentične Crnogorce od uvezenih predstavnika „srpskog sveta“, kaže u reagovanju Goran Bjelanović na iszjavu portparola SDP-a.

- Ministarka Vesna Bratić  za direktora Crnogorske kinoteke imenuje – koga? Mene?  Čovjeka koji je nedavno u Nikšiću postavio akademiju „Na bijelu Onogoštu zastava se moja vije“, povodom prvog stoljeća vjekovanja crnogorskog kralja Nikole Prvog Petrovića – Njegoša. Od toliko Crnogoraca baš ja, predstavnik „srbskog sveta“ – neoprostivo - kaže Bjelanović.

Njegiva drskost se, ističe, ovim činim, nažalost ne završava – ni izdaleka.

- Ako je vjerovati Staniću, predstavnik sam retrogradne ideološke matrice, dakle zakleti neprijatelj Crne Gore, njene budućnosti i prosperiteta, a ipak sam se  usudio da se rodim usred Velike. Ispod Čakora. Na krvavoj crnogorskoj granici.

Genocid u Velici je više nego poznat, pa je samim mojim postojanjem potpuno jasno da su neki Veličani ipak umakli ispod noža - ističe  Bjelanović.

On stoga zaključuje da nije kriva ministarka Vesna Bratić. Jednostavno, balisti i vulentari nijesu do kraja dovršili krvavi posao. Da jesu, "nikada ne bih ni imao priliku da se rodim, kamoli da me postavljaju na nekakva direktorska mjesta".

- Traljavi su balisti i vulnetari, izmakao im je po neki nepresječeni vrat. E da su se metodični Njemci umiješali kako znaju danas bi, umjesto mene, na mjesto direktora Crnogorske kinoteke mogli biti postavljeni, na primjer, Adis Balota ili pak Naser Reslulbegović (članovi Predsjedništva SDP).

Imenovanu gospodu ne apostrofiram ni iz jednog lošeg razloga. Sigurno su u pitanju i dobri i kvalitetni ljudi. Nego, njihova imena mi zvuče baš autentično crnogorski. A simfonijskoj asocijativnosti tog zvuka nijesam mogao da odolim. Grešna mi duša. Ili nije - navodi Bjelanović u reagovanju,

Sudeći po tekstu Mirka Stanića, izuzetnog intelektualca i vrsnog poznavaoca antropoloških odlika Crnogoraca i njihove nepomirljive različitiosti u odnosu na predstavnike srbskog sveta  – ON nema dilemu.

- Naser Resulbegović (na primjer)  je Crnogorac – Goran Bjelanović nije.

Ovdje se uopšte ne radi o gospodinu Naseru, mogao je da bude i Gerhard, riječ je o potrebi da na očigledan način ilustrujem vrednosni sistem na kojem je zasnovano političko promišljanje šefa medijskog kluba SDP-a.

I ako bi neko neupućen crnogorskog uglednika Mirka Stanića zbog ovako intoniranog teksta mogao prozvati za fašisoidnost (elemenata za takvo nešto je i više nego dovoljno) uvjeren sam da je riječ o izuzetno talentovanom čovjeku, rođenom da stane na branik etničke čistote uposlenih u svim državnim organima.

Samo, malo mu je fokus pomjeren. Ne treba toliko da se bavi ministarkom Vesnom Bratić, trebalo bi da pogna za mnom, za Goranom Bjelanovićem i da dovrši ono što je njemačkoj diviziji promaklo da učini. Ne samo da bi trebalo! To se jednostavno MORA - kaže Bjelanović.

Priznaje da je "retrogradan", jer mu takav način razmišljanja, to fabrikovanje neonacističkih sintagmi kakva je „srbski svet“; „crnogorski svet“; „bošnjački svet“, „arbanaški svet“,  ne samo da nije blizak, nego ga uopšte ne razumije, kao što nikada nije razumio Himlerovo „konačno rješenje jevrejskog pitanja“.

- Upečatljivi Stanić se očigledno mnogo bolje snalazi u oblasti obračuna sa etnički nepoželjnim entitetima u Crnoj Gori.

Uvjeren da je Mirko Stanić, ugledni funkcioner SDP-a, i više nego pravi čovjek za ispravljanje propusta SS divizije „Princ  Eugen“ ohrabrujem ga da taj posao konačno i dovrši. I ako je u pitanju moja koža, imam dovoljno galantnosti da mu poručim: „Samo ti dijete radi svoj posao“ - zaključuje Goran  Bjelanović u reagovanju.