O tvom djelu svjedočit će generacije, ponoseći se što smo sa tobom dijelili ovu istu zemlju po kojoj hodimo, tražeći spas i put do Gospoda. I danas ne tugujemo što si ti u Carstvo nebesko otišao, tugujemo zato što nas tvoja ruka neće voditi i usmjeravati, što nam tvoja riječ neće biti svetionik na trnovitom putu ka nebu. Tugujemo jer nam tvoj blagoslov neće ulivat mir i nadu. Tugujemo jer znamo kakvu ljudsku veličinu smo izgubili, kakvog sveca, kraj kojeg smo ponovo Gospoda Boga upoznali. Moliće se naše duše tebi vladiko, da nam sa neba podariš spas, da nas izvedeš na Božiji put i da Gospodu se za naše duše zamoliš.
Vječna zahvalnost zato što u naš narod opet vjeru vrati, pa se opet okrenusmo Gospodu. Hvala za svaki kamen naših crkava i manastira, što sagradi i obnovi. Za svaki blagoslov i svu ljubav. Danas za tobom plaču svi oni koje si sve ove godine hrabro, kroz ovo zloćudno vrijeme, vodio. Plaču one kosti na Kosovu, koje si pod stražom vojnika sahranjivao. Znaju one čije blažene ruke su im mir podarile. I oprosti nam Vladiko našu suzu i što te sa njom ispraćamo. Znamo mi da za junakom se plakat ne treba, oprosti nam ali nedostajati će našem narodu tvoja ljubav koju si nam dijelio. Neka ti Bog podari Carstvo nebesko, tvoje zasluge su u molitvi i u djelu velike. Spasio si svoje ljude od tiranije, sačuvao crkve i manastire i osnažio vjeru pravoslavnu. A svome rodu podario slobodu. Živjet ćeš ti dok je nas i tvoga djela.
I tvoju poslednju želju ćemo ostvariti, da budemo barem malo kao narod, tebe veliki Vladiko dostojni.
Zbogom Đede.
