Postradala je za vreme progona hrišćana od strane cara Dioklecijana, 16. septembra, kada se i praznuje njen spomen. Dana 11. septembra se spominje čudo njenih časnih moštiju, projavljeno za vreme Četvrtog vaseljenskog sabora svetih otaca u Halkidonu 451. godine. Tim čudom bi javljeno i potvrđeno pravoslavno ispovedanje vere.

Ova svetiteljka praznuje se 16 septembra, kada je i postradala. Na ovome mestu pak spominje se čudotvorstvo njenih česnih moštiju, projavljenoza vrijeme IV Vaseljenskog Sabora u Halkidonu. Taj Sabor bi sazvan u vrijeme cara Markijana i Pulherije 451 god. poslije smrti cara Teodosija Mlađeg. Povod za saziv ovoga Sabora dala je jeres Dioskora patrijarha Aleksandrijskog i Evtihija arhimandrita Carigradskog, koji su rasprostirali lažno učenje kao da u Hristu Gospodu nisu bile dvije prirode, božanska i čovječanska, no samo jedna, božanska.

Na ovome Saboru najvidniju su ulogu igrali Anatolije patrijarh Carigradski i Juvenalije patrijarh Jerusalimski. Pošto se prepirkama i dokazivanjima s obije strane ne može doći ni do kakvog opredeljenog rešenja, to patrijarh Anatolije predloži, da i pravoslavni i jeretici napišu svoje veroispovedanje, pa da ih polože u kovčeg, u kome stajahu mošti sv. Efimije. Na to se svi saglasiše. Dva veroispovedanja budu, dakle, napisana i postavljena na prsi velikomučenice, kovčeg zatvoren i carskim pečatom zapečaćen, još i straža vojnička postavljena. Tada svi provedoše tri dana u postu i molitvi.

Četvrtoga dana, kada grob otvoriše, videše pravoslavno veroispovedanje u desnoj ruci svetiteljke, a jeretičko pod njenim nogama. Tako se spor Božjom silom rešiu korist Pravoslavlja. U vreme cara Iraklija mošti sv. Efimije budu prenete iz Halkidona u Carigrad, u crkvu njenoga imena, blizu hipodroma. Ikonoborni car Lav Isavrjanin naredi te se te mošti bace u more; no čudesnim načinom kovčeg bi prenesen na ostrvo Limnos i položen u crkvu sv. muč. Glikerije. Tek u vrijeme carice Irine kovčeg s moštima ponovo bude vraćen u Carigrad na svoje staro mesto.Izovih moštiju s vremena na vreme tekla je krv, koja je pomagala bolnim i nevoljnim.


Vjeruje se i da oni koji nemaju posao mogu danas da počnu sa potragom. Trebalo bi da iskoriste svaku priliku da obezbede sirovine ili da dobiju neku novčanu pozajmicu.