Smrt Filipa Kneževića (36), pripadnika „kavačkog klana“ ubijenog u Barseloni, ponovo je otvorila ozbiljna pitanja o funkcionisanju bezbjednosnog sistema i povezanosti kriminalnih struktura sa institucijama.

U podgoričkim novinama Kneževiću su čitulje dali vođa „kavačkog klana“ Radoje Zvicer (45), koji se godinama nalazi u bjekstvu i za kojim su raspisane međunarodne potjernice, kao i njegov najbliži saradnik Milan Vujotić (43). Zvicer, koji se krije od pravde i navodno mijenja kontinente, potpisao je poruku:

„Laka ti crna zemlja, momčino. Radoje Zvicer.“

Sam čin da njegovo ime i poruka završavaju u rubrici čitulja otvara čitav niz pitanja – kako je bjegunac, koji se navodno nalazi u ilegali, uopšte u mogućnosti da šalje i plaća čitulje u domaćim novinama?

Objavljivanje čitulje nije virtuelna formalnost. Neko mora da je donese u redakciju ili da je uplati putem računa, uz jasno definisane podatke. To znači da postoji živa komunikacija između lica koja se nalaze na potjernicama i osoba u Crnoj Gori koje za njih obavljaju te poslove.

Činjenica da se ovakvi slučajevi ponavljaju, da se imena odbjeglih vođa kriminalnih klanova uredno pojavljuju u crnogorskoj štampi, svjedoči da se ne radi o propustu, već o obrascu koji traje godinama.

Ovo nije prvi put da se u crnogorskim medijima pojavljuju čitulje potpisane imenima ljudi koji su van zemlje, u bjekstvu i formalno „nedostupni“ nadležnim organima. Postavlja se pitanje – ako bezbjednosne službe ne mogu da spriječe da njihovo ime bude javno objavljeno u rubrici čitulja, kako onda uspijevaju da ih lociraju i uhapse?

Bezbjednosni aparat, na čelu sa Agencijom za nacionalnu bezbjednost, ostaje bez objašnjenja. Da li je moguće da službe koje bi morale da kontrolišu ovakve komunikacijske kanale nijesu u stanju da utvrde ko stoji iza predaje i uplate ovih čitulja? Ili je riječ o prećutnom tolerisanju i signalu da postoji mreža „saradnika“ koja neprekidno održava kontakt bjegunaca sa zemljom?

Ovakvi događaji šalju opasnu poruku, da su vođe klana, iako u bjekstvu, i dalje prisutne, da njihove riječi imaju težinu i da njihovi ljudi nastavljaju da djeluju neometano. Svaka javno objavljena čitulja postaje simbol moći, poruka i neprijateljima i prijateljima da je veza živa i da klan nije uništen.

Slučaj Kneževića pokazuje da se krvavi obračun klanova nastavlja i van granica regiona. Ali ono što najviše zabrinjava jeste činjenica da, i uprkos međunarodnim potjernicama, institucije Crne Gore ne mogu ili neće da prekinu veze koje vođe u bjekstvu imaju sa zemljom – pa makar one prolazile kroz rubriku čitulja u domaćim novinama.