U seriji poruka koje su istražitelji rekonstruisali iz dekriptovanih komunikacija preko aplikacije Sky ECC, otkriva se mračna pozadina odnosa između vođa kavačkog kriminalnog klana i visokopozicioniranih pripadnika crnogorske policije. Ključni akteri – šef klana Radoje Zvicer i tadašnji operativac Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović – mjesecima su razmjenjivali poruke koje otkrivaju duboku kompromitaciju državnih institucija, sumnje u montirane optužnice, mučenja, korupciju i direktne prijetnje ubistvima.

Lazovićeva "bratska lojalnost"


Radoje Zvicer, jedan od najtraženijih balkanskih kriminalnih vođa, u porukama otvoreno optužuje Lazovića da manipuliše istragama i da njegovi ljudi prebijaju i prisiljavaju osumnjičene da lažno svjedoče. U više navrata pominje se i slučaj pokušaja ubistva novinarke Olivere Lakić, gdje Zvicer tvrdi da njegovi ljudi nisu umiješani, te da Lazović zna istinu ali ipak “namješta” optužbe.

Lazović, koji je u to vrijeme obavljao visoke dužnosti u sektoru operativne podrške MUP-a, negira te optužbe, pozivajući se na lojalnost i porodične vrijednosti:

“Služba je tu od danas do sjutra, a prijatelji vječno… Brate, tebe lažu, sina mi jedinog i oca kojeg najviše volim…”

U odbrani sebe i svog oca Zorana Lazovića, tadašnjeg pomoćnika direktora Uprave policije, on tvrdi da su se protivili da se neosnovane optužbe prihvate u predmetima vezanim za napad na Lakić, jer su navodni dokazi bili nepouzdani ili montirani.

Svjedoci saradnici, ucjene i poligrafi


U porukama se spominje Bajram Pista, svjedok saradnik u predmetu protiv kavačkog klana. Lazović informiše Zvicera da je Pista prošao poligraf, čime implicira da njegove tvrdnje imaju težinu, ali istovremeno pokušava da uvjeri Zvicera da grupa osumnjičenih nije djelovala pod njegovom direktnom komandom, već samoinicijativno.

Zvicer, međutim, uzvraća optužbom da je sve fingirano i da je član njegovog klana, Nikola Drecun, pod torturom natjeran da prepozna Lazovića kao osobu koja je skidala fantomku tokom napada. Kasnije, Drecun je na suđenju povukao svoje iskaze i tvrdio da su mu nuđene pare da optuži saborce.

"Dronovi", prijetnje i policijska izdaja


Posebno zabrinjavaju poruke koje Zvicer razmjenjuje s Vasilijem Rafailovićem, članom njegove ekipe. Rafailović iznosi planove o osveti, konkretno o likvidaciji Milovana Pavićevića, bivšeg načelnika podgoričke policije.

“Brate, dron ću mu staviti 5 kg na kuću, auto, djecu…”

U porukama se više puta navodi da je policija "pakuje" slučaj, te da navodni "njihovi ljudi" unutar sistema ne samo da ne reaguju, već se tome i podsmijevaju.

Rafailović dalje prenosi da mu je izvjesni Ostoja savjetovao da odgovore tako što će za sve optužiti policiju – da su upravo oni (specijalni timovi) glavni organizatori i akteri šverca kokaina.

Samo desetak dana nakon tih razgovora, tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić objavljuje da je procesuirano 21 lice zbog organizovanog kriminala, šverca, oružja i planiranja ubistava – među kojima su bili upravo akteri iz poruka: Rafailović, Mujović i saradnici.

Zvicer je, izvan Crne Gore, tada već upravljao komunikacijama kao iz sjenke, dok je njegovo "oružje" postajala upravo kompromitacija državnog aparata, posebno sektora bezbjednosti.

Crnogorska sumorna stvarnost


Ovaj niz poruka otkriva sumornu stvarnost o bliskim vezama pojedinih bezbjednosnih službenika i organizovanog kriminala. Umjesto da se sistem bori protiv mafije, dijelovi aparata su postali produžena ruka njenih interesa – uz emocionalnu retoriku “bratstva”, dogovore o zataškavanju, izbjegavanju pravde i prijetnje smrću onima koji "izdaju".

Na kraju, svi podaci ukazuju na duboku infiltraciju organizovanog kriminala u strukture bezbjednosti – što traži ne samo reviziju slučajeva, već temeljno čišćenje institucija. A to više nije pitanje pravde, već opstanka same države.