“Ja sam psihopata”
Kada je završio krvavi pir, otišao je u školsko dvorište, bacio pištolje i pozvao policiju. Predstavio se, rekao šta je učinio i mirno sačekao da inspektori dođu po njega. – Ja sam psihopata – bilo je navodno prvo što je dečak ubica, koji je u to vrijeme imao 13 godina, zbog čega po zakonu nije krivično odgovoran, rekao policajcima.
Istog dana, smješten je na psihijatrijsku kliniku, u kojoj pod najvećim mjerama obezbjeđenja boravi i dalje. Nekoliko sati kasnije, iz stana u kom je živio sa porodicom iznijeti su računari i drugi dokazi, među kojima je i “lista za odstrel” – spisak vršnjaka koji je napravio planirajući zločin.
“Napravio sam spisak za odstrel. Na njemu je bilo preko 25 imena i shvatio sam da je to ipak previše, pa sam od njega odustao. Toga dana, kada sam došao u školu, odlučio sam da pucam redom”, navodno je dječak ubica ispričao.
Kada je upitan zašto je to uradio, zar mu to nisu bili drugari koji su mu dolazili na rođendane i on odlazio kod njih, rekao je da nisu.
“Bio sam odbačen, nisu mi to bili drugovi. Zbog toga sam to uradio”, navodno je rekao najmlađi masovni ubica u Srbiji.
Tokom saslušanja, u istrazi koja se vodi protiv njegovog oca, koji je uhapšenog na isti dan, priznao je i da ga je otac vodio u streljanu i bio ponosan na njega kako puca. Da njegovog sina uči da puca, kako je priznao, otac je angažovao najboljeg instruktora u streljani.
“Otac je bio ponosan, pogađao sam koncentrične krugove i grupisao pogotke bez greške”, navodno je rekao dječak ubica, kog je otac u streljani snimao kako puca, a onda snimke slao i pokazivao prijateljima, hvaleći se sposobnostima svog sina.
Tokom tri meseca istrage, kako Kurir saznaje, otkriveno je i da je prije zločina dječak ubica na interntu pretraživao koja ga kazna čeka ako počini masakr.
“Nisam znao da neću odgovarati, zbog toga sam na internetu gledao da li mogu da budem osuđen na doživotnu robiju. Želeo sam da znam šta me čeka”, navodno je rekao dečak ubica istražiteljima.
Pokrenuti postupci
Protiv oca dječaka, Više tužilaštvo u Beogradu vodi istragu zbog sumnje da je sina vodio u streljanu i učio ga da puca, kao i zbog toga što oružje za koje je imao dozvolu nije čuvao na bezbijedan način. Kobnog dana, dječak ubica uzeo je dva očeva pištolja, a onda iz njih ispalio hice. Protiv majke dječaka vodi se pretkrivični postupak kako bi se utvrdilo da li je počinila krivično djelo zanemarivanje i zlostavljanje djeteta.
“I danas, tri mjeseca posle jezivog masakra, mnogi policajci koji su bili na mjestu zločina se nisu oporavili. I dalje je velika misterija, čak i za najbolje rukovaoce oružjem, da je neko ko je u tom trenutku imao 13 godina s takvom hladnoćom i lakoćom pucao, praktično bez promašaja, u djecu s kojom je provodio dane. Zapravo, niko u njemu ne vidi dijete, već hladnokrvnog ubicu koji je ubio desetoro ljudi, a da mu ruka nije zadrhtala”, kaže sagovornik.
Naša deca nisu stradala, strijeljana su
Dragan Kobiljski, otac djevojčice ubijene u OŠ “Vladislav Ribnikar”, oglasio se prije nekoliko dana na društvenim mrežama.
“Kako misliti i kako živjeti? Zašto nas zovu roditeljima “stradale” djece? Nisu naša djeca stradala nesrećnim spletom okolnosti, naša djeca su ubijena (strijeljana, likvidirana) sa vrlo jasnom namjerom, planom i željom za fatalnim ishodom… ništa se tu slučajno nije desilo… slučajno su se samo neki spasli…”, napisao je u potresnom pismu.
