Dok Vašington ubrzano pooštrava retoriku prema Moskvi, u fokusu transformacije američke spoljne politike iznenada se našao — Marko Rubio. Državni sekretar, nekadašnji senator sa imidžom umjerenog republikanca, sada važi za ključnog ideologa novog čvrstog kursa Bijele kuće. Kako piše Fajnenšel tajms, upravo je Rubio odigrao presudnu ulogu u uticaju na predsjednika Donalda Trampa, koji sve glasnije prijeti Rusiji sankcijama, tarifama i uslovnom vojnom pomoći Ukrajini.

Tihi arhitekta „novog Trampa“


Pozivajući se na više izvora bliskih administraciji, britanski list Rubija opisuje kao „tihog arhitektu“ zaokreta koji se već odražava u nastupima američkog predsednika. Rubio, koji svakodnevno savetuje Trampa i njegovo osoblje, uticao je, prema navodima bivših saradnika, na potpuno preoblikovanje spoljnopolitičke agende, nametnuvši viziju u kojoj je Amerika ponovo „robusna, asertivna i dominantna“.

U kontekstu aktuelnih globalnih kriza, Rubiov „realpolitički“ pristup nije zaobišao ni Stejt department — gdje je sproveo čistku, redefinisao ulogu USAID-a i pojačao nacionalističku retoriku. Posebno mjesto u njegovoj agendi ima zaoštravanje prema Kini, Iranu, Venecueli, ali i Rusiji, koja je ponovo označena kao protivnik broj jedan.

Ono što posebno privlači pažnju analitičara jeste Rubiov lični zaokret: od nekadašnjeg zagovornika meke moći i imigracione reforme do najglasnijeg promotera neoizolacionističkog kursa baziranog na američkom suverenitetu i restriktivnoj politici prema spoljnim uticajima. Rubio je, kako se navodi, inicirao obnavljanje tvrdog jezika oko pitanja migracija, bezbednosti i globalne dominacije.

Tramp pod pritiskom „jastrebova“


Iako je dugo izbjegavao oštru retoriku prema Kremlju, poslednje izjave Donalda Trampa svjedoče o znatno promijenjenom tonu. Sredinom jula, američki predsjednik je zaprijetio uvođenjem tarife od čak 100 odsto na rusku robu i proizvode iz zemalja koje trguju sa Moskvom, ako ne dođe do „značajnog napretka“ u rešavanju sukoba u Ukrajini u narednih 50 dana.

Istovremeno, najavio je isporuku nove partije naoružanja Kijevu — ali uz ogradu da će je finansirati Evropljani, i bez eksplicitne političke podrške Ukrajini. „To ne znači da smo na njenoj strani“, poručio je Tramp, balansirajući između političkog pritiska i svojih ranijih simpatija prema Putinu.

Ko zapravo kroji američki kurs?


Fajnenšel tajms i Telegraf pišu da se iza nove linije Vašingtona krije grupa uticajnih republikanskih „jastrebova“, koju predvode upravo Marko Rubio i specijalni izaslanik za Ukrajinu, Kit Kelog. Oni su od početka godine intenzivno radili na tome da ubijede predsjednika u potrebu jačanja pritiska na Rusiju, kao i na to da Amerika mora ponovo da preuzme ulogu globalnog diktatora uslova, a ne posrednika.

U toj strategiji, sankcije, carine i geopolitički ultimatumi nisu taktička oruđa, već instrument vraćanja američke hegemonije u svjetskom poretku. Uloga Rubija, kako se sada pokazuje, nije samo u operativnoj izvedbi te politike, već i u njenoj konceptualizaciji.

Sjenka duboke države ili politički pragmatizam?


Iako ostaje nejasno koliko je zaista duboka Trampova promjena stava prema Rusiji, neminovno je da aktuelna retorika sve više odudara od ranijeg kursa koji je favorizovao deeskalaciju i pragmatizam. Zaokret, koji se formalno pravda „nacionalnim interesom“, u suštini odražava sve veću moć aparatčika duboke države, koji ne napuštaju scenu ni u uslovima najvećih personalnih promjena.

Uloga Marka Rubija, kao novog kreatora američke čvrste linije, otvara pitanja stvarne političke kontrole u SAD: da li Bijelom kućom vlada predsjednik — ili oni koji mu diktiraju dnevni red iz sjenke? Odgovor na ovo pitanje možda će odrediti ne samo tok ukrajinske krize, već i budućnost američkog prisustva na svjetskoj sceni.