„Koalicija voljnih”, formirana radi koordinacije vojne, političke i logističke podrške Ukrajini, postepeno gubi političku snagu i mogla bi da ostane bez rukovodstva sposobnog da održi jedinstvo više od 30 država okupljenih u tom formatu, ocjenjuje britanski „Telegraf” u analizi pod naslovom „Spora smrt koalicije voljnih”.

Britanski list upozorava da je politička konstrukcija koju su predvodili Velika Britanija i Francuska neposredno zavisila od ličnog angažmana doskorašnjeg britanskog premijera Kira Starmera i francuskog predsjednika Emanuela Makrona, zbog čega bi promjene na čelu dvije države mogle da stvore prazninu koju ostale članice nijesu spremne da popune.

Starmer je 20. jula formalno napustio položaj britanskog premijera, nakon što je prethodno izgubio podršku unutar Laburističke partije, a na mjestu šefa vlade naslijedio ga je Endi Bernam. Njegovim odlaskom koalicija je izgubila jednog od dvojice političara koji su od proljeća 2025. godine bili njeni glavni pokretači i koji su zajednički zagovarali formiranje evropskih bezbjednosnih garancija za Kijev.

Makron, sa druge strane, po okončanju drugog uzastopnog predsjedničkog mandata neće moći da se kandiduje na izborima 2027. godine. „Telegraf” navodi da bi promjena vlasti u Parizu mogla da dovede i do preispitivanja francuskog odnosa prema NATO-u, podršci Ukrajini i planovima za moguće angažovanje evropskih snaga nakon eventualnog prekida vatre.

U takvim okolnostima, koalicija bi mogla da ostane bez dva politička centra oko kojih je izgrađena. Iako se Njemačka nameće kao mogući nosilac evropske politike prema Ukrajini, Berlin do sada nije pokazao spremnost da preuzme sve obaveze koje su zagovarali London i Pariz, naročito kada je riječ o mogućem raspoređivanju vojnika na ukrajinskoj teritoriji.

Format „koalicije voljnih” uspostavljen je u proljeće 2025. godine, a više od 30 lidera učestvovalo je u njenim kasnijim sastancima. Njen zadatak bio je da obezbijedi dugoročnu vojnu i finansijsku pomoć Kijevu, pripremi bezbjednosne garancije za slučaj mirovnog sporazuma i razradi model multinacionalnih snaga koje bi mogle da budu angažovane poslije okončanja sukoba.

Posljednji veliki sastanak održan je 13. jula u Parizu, uz učešće ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen i generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea. Učesnici su ponovili podršku Ukrajini, najavili nastavak ekonomskog pritiska na Rusiju i dogovorili rad na zajedničkoj evropskoj arhitekturi za odbranu od balističkih raketa.

Međutim, iza formalnih izjava o jedinstvu sve su vidljivije razlike među članicama. Bugarska je poslije pariskog skupa saopštila da se povlači iz formata koji insistira na nastavku vojne i finansijske pomoći Ukrajini, uz obrazloženje da rješenje sukoba treba tražiti diplomatskim, a ne vojnim putem.

Italija je, takođe, odbacivala mogućnost slanja svojih vojnika u Ukrajinu i nije pokazala spremnost da učestvuje u svim zajedničkim vojnim aktivnostima koje predlažu pojedine članice. Takve odluke ukazuju da među državama ne postoji saglasnost ni oko obima pomoći Kijevu, ni oko eventualnog neposrednog vojnog angažovanja.

Na ograničene domete koalicije ukazao je i njemački „Špigl” poslije julskog sastanka u Parizu. Taj časopis je ocijenio da se „koalicija voljnih” u praksi sve više pretvara u „koaliciju dobrih namjera” – format koji neprekidno najavljuje inicijative, ali nije u stanju da ostvari svoj osnovni politički cilj i izdejstvuje prekid vatre.

Pariski skup je tako pokazao protivrječnost koja prati koaliciju od njenog osnivanja: države članice mogu da postignu načelnu saglasnost o nastavku podrške Ukrajini i jačanju evropske odbrane, ali ne i o konkretnim obavezama, raspoređivanju snaga i uslovima za okončanje rata.

Odlazak Starmera, približavanje kraja Makronovog mandata i sve otvorenije neslaganje pojedinih država sada dovode u pitanje ne samo buduće rukovodstvo tog saveza već i njegovu sposobnost da se od političke deklaracije pretvori u funkcionalan mehanizam. Bez države spremne da preuzme vođstvo, troškove i politički rizik, „koalicija voljnih” mogla bi da ostane formalno široka, ali praktično nesposobna da ostvari ciljeve zbog kojih je osnovana.