Živeo je u vrijeme cara Konstancija i trpio mnogo od Arijevaca. Pročuo se kao veliki revnitelj pravoslavlja.
Kada je na presto stupio Julijan Odstupnik, počelo je veliko gonjenje hrišćana. Ovaj svetac javno je govorio o ovoj nečasnoj akciji i još više utvrđivao svoje ljude u vjeri.
Zbog toga je završio u tamnici. Kada je novi car Julijan došao u Ankuru, Vasilija su izveli pred cara. On je pokušao da nagovori svetitelja da ostavi Hristovu vjeru, obećavajući mu veliko bogatstvo i razne počasti.
Sveti Vasilije mu je odgovorio da on vjeruje u Boga koji je caru dao svo blago i bogatstvo koje posjeduje, i da će mu to biti uskoro oduzeto, jer će umrijeti u ljutim mukama.
Car Julijan se tada opako naljutio na ovog svetitelja i naredio da mu svakoga dana u sedmici, deru kožu sa leđa. I tako su mu radili mučitelji nekoliko dana.
Kada su ga sedmog dana ponovo izveli pred cara, on je sam odrao dio svoje kože i bacio pred cara, uz riječi "Uzmi Julijane jedi, ako ti je takvo jelo slatko, a meni je Hristos život".
Taj događaj se razglasio u narodu i Julijan se od stida sklonio tajno iz Ankire u Antiohiju. Mučenika Vasilija su nastavili da muče usijanim gvožđem, dok nije predao dušu Gospodu.
Sveti Vasilije Ankirski nikada nije odustao od vjere i borbe za širenje pravoslavlja, zato i danas predstavlja simbol hrabrosti i vjerovanja. Na današnji dan vjernici treba da mu se pomole, jer će tako Sveti Vasilije da im ulije dodatnu snagu da se izbore sa nedaćama i da na svom putu istraju i ne posustanu ma koliko da je teško.
