OTAVA – NATO je, praktično, već u ratu sa Rusijom, ali ne želi da sadašnje suprotstavljanje preraste u otvoreni oružani sukob jer za njega nije spreman, ocijenio je penzionisani general-major Kraljevskog kanadskog ratnog vazduhoplovstva Skot Klensi, nekadašnji direktor operacija NORAD-a.

Klensi je u intervjuu ukrajinskoj agenciji „Ukrinform“ iznio i radikalan prijedlog prema kojem bi Kanada svoje snage raspoređene u Letoniji trebalo da prebaci u Ukrajinu i postavi ih uz ukrajinske jedinice na liniji fronta.

„Vjerujem da je NATO već u ratu sa Rusijom. Jednostavno ne želi da to još postane rat u kojem se puca, jer nije spreman“, rekao je Klensi.

Prema njegovim riječima, Kanada bi, ukoliko bi bila spremna na takav korak, mogla da svoju brigadu iz Letonije usmjeri ka Ukrajini.

„Iskreno, ako bi Kanada imala hrabrosti, uzela bi svoju brigadu u Letoniji, rekla joj da skrene desno i umaršira u Ukrajinu, da stane na liniju fronta uz ukrajinsku vojsku – i time uvuče NATO u de fakto sukob“, naveo je penzionisani general.

Kanada je vodeća država NATO multinacionalne brigade u Letoniji, a u toj zemlji trenutno ima približno 2.000 pripadnika svojih oružanih snaga. Riječ je o najvećoj kanadskoj vojnoj misiji u inostranstvu, čija je zvanična svrha jačanje odvraćanja i kolektivne odbrane na istočnom krilu Alijanse.

Klensi je ocijenio i da bi, u slučaju da se ostale članice Alijanse ne uključe u sukob nakon takvog poteza Otave, Kanada morala da se zapita kakav je stvarni značaj njenog učešća u sistemu kolektivne odbrane NATO-a.

„NATO mora ili da u potpunosti stane uz Ukrajinu ili da prihvati činjenicu da je spreman da dozvoli da Rusija proguta Ukrajinu“, rekao je Klensi.

Šef ruske delegacije na pregovorima u Beču o vojnoj bezbjednosti i kontroli naoružanja Julija Ždanova izjavila je 16. septembra da se, prema ocjeni Moskve, evropska infrastruktura sve više prilagođava dugoročnom vojnom suprotstavljanju Rusiji.

Ona je na plenarnom zasjedanju Foruma OEBS-a za bezbjednosnu saradnju tvrdila da se modernizacija aerodroma, željezničkih pravaca, mostova i logističkih kapaciteta sprovodi u okviru priprema za konfrontaciju koja bi, prema njenim riječima, mogla da pređe u „vruću fazu“ do 2029. ili 2030. godine. To je stav ruske strane, a ne potvrđeni plan NATO-a.

Ždanova je takođe tvrdila da države NATO-a na Baltiku uvježbavaju scenarije koji bi mogli da obuhvate blokadu Kalinjingradske oblasti i izolaciju ruskih luka na sjeverozapadu zemlje.

Istovremeno je i sa druge strane došlo do oštrijih poruka.

Poljski ministar spoljnih poslova Radoslav Sikorski pozvao je NATO da organizuje „agresivne vojne vježbe“ u blizini Kalinjingradske oblasti, uz obrazloženje da bi takva demonstracija sile mogla da natjera Moskvu da dio svojih vojnih kapaciteta preusmjeri sa ukrajinskog fronta.

Generalni sekretar NATO-a Mark Rute je 14. septembra, govoreći o onome što Alijansa označava kao ruske „hibridne prijetnje“, poručio da NATO raspolaže svim neophodnim mogućnostima za odgovor.

„Imamo sve opcije za odgovor koje su nam potrebne kada je riječ o hibridnim napadima. Neće uvijek biti vidljivo i javno ono što radimo – nešto jeste, nešto nije“, rekao je Rute, naglašavajući da pojedine mjere neće biti objavljivane.

Na taj način, uporedo sa nastavkom rata u Ukrajini, sve izraženija postaje i rasprava o granici između sadašnje vojne podrške Kijevu i direktnog uključivanja NATO država u sukob – granici za koju Klensi smatra da je u političkom i strateškom smislu već znatno zamagljena.