SEUTA – Desetine hiljada migranata prešle su u četvrtak i petak iz Maroka u špansku enklavu Seutu, pošto su granične kontrole praktično prestale da funkcionišu, što je izazvalo humanitarnu i političku krizu na jedinoj kopnenoj granici Evropske unije sa Afrikom.

Španska vlada procijenila je da je za svega 24 časa granicu prešlo oko 50.000 ljudi, dok su lokalni zvaničnici u Seuti naveli da bi ukupan broj mogao da bude i 60.000. To odgovara približno 70 odsto stanovništva ove male teritorije, u kojoj živi oko 85.000 ljudi. Najmanje 57 migranata poginulo je pokušavajući da dopliva do španske obale ili u metežu nastalom prilikom masovnog prelaska.

Veliki broj ljudi stigao je morem, plivajući oko lukobrana i granične ograde, dok su drugi koristili improvizovana sredstva za održavanje na vodi. Mnogi su krenuli iz marokanskog grada Fnidek, udaljenog oko pet kilometara, ili iz obližnjeg Beljuneša.

Do petka uveče više od 48.300 ljudi dobrovoljno se vratilo u Maroko, saopštilo je špansko Ministarstvo unutrašnjih poslova. Oni koji su ostali smješteni su u privremene centre, gdje se obavljaju registracija, zdravstveni pregledi i procjena da li postoje uslovi za podnošenje zahtjeva za azil ili povratak u Maroko.

Kopnena kapija Evropske unije

Seuta i Melilja, druga španska enklava udaljena oko 400 kilometara istočno, jedine su teritorije Evropske unije koje imaju kopnenu granicu sa Afrikom. Zbog toga su decenijama jedna od glavnih meta migranata iz Maroka i zemalja podsaharske Afrike koji pokušavaju da stignu do Španije i ostatka Evrope.

Seuta je pod španskom kontrolom od 1580. godine i ima mješovito hrišćansko i muslimansko stanovništvo. Maroko, međutim, ne priznaje ni Seutu ni Melilju kao španske teritorije i povremeno ih naziva okupiranim gradovima. Upravo taj neriješeni politički status, uz ogromne ekonomske razlike između dvije strane granice, čini ove enklave trajnim migracionim žarištima.

Iako je granica zaštićena visokim ogradama, nadzornim sistemima i snažnim policijskim prisustvom, masovni dolazak pokazao je da i najutvrđenija granica može biti probijena ukoliko kontrola sa marokanske strane oslabi ili se istovremeno pokrene veliki broj ljudi.

Slične krize zabilježene su i ranije. U maju 2021. godine više od 8.000 ljudi ušlo je u Seutu nakon što su marokanski graničari ublažili kontrolu tokom diplomatskog spora Rabata i Madrida. U junu 2022. godine 23 osobe su poginule kada je oko 2.000 migranata pokušalo da pređe u Melilju, dok je 2014. najmanje 14 ljudi stradalo kod obale Seute.

Glasine o presudi proširile se društvenim mrežama

Španski premijer Pedro Sančez iznenadni talas pripisao je krijumčarskim mrežama koje su, kako je rekao, iskoristile nedavnu presudu Vrhovnog suda Španije i putem društvenih mreža širile poruku da migranti koji do Seute stignu morem ne mogu biti odmah vraćeni u Maroko.

Sud je 8. jula ocijenio da ljudi presretnuti na moru ne mogu biti protjerani bez sprovođenja odgovarajućeg postupka, za razliku od onih koji preko kopna pređu graničnu ogradu. Prema ocjeni vlasti u Madridu i aktivista na marokanskoj strani, odluka je predstavljena kao dokaz da je put do Španije otvoren, što je podstaklo hiljade mladih da krenu ka granici.

Nezaposlenost i ekonomske razlike dodatno su doprinijele masovnom pokretu. Stopa nezaposlenosti među mladima od 15 do 24 godine u Maroku iznosi više od 29 odsto, a veliki broj porodica odlazak djece u Evropu posmatra kao mogućnost da kasnije dobijaju novac iz inostranstva.

Pojedini španski i evropski političari tvrdili su da je masovni dolazak posljedica odluke Madrida da reguliše status stotina hiljada migranata koji su ranije ušli u zemlju. Ta mjera se, međutim, odnosi samo na ljude koji su u Španiju stigli prije 1. januara 2026. godine i koji mogu da dokažu da su u zemlji boravili najmanje pet mjeseci, zbog čega ne obuhvata novopridošle u Seuti.

Sjenka spora oko Zapadne Sahare

Iako marokanske vlasti nisu preuzele odgovornost za urušavanje granične kontrole, u Španiji se razmatra i politička pozadina krize. Pažnja je usmjerena na posjetu Pedra Sančeza Alžiru 20. jula, prvu posjetu jednog španskog premijera toj zemlji poslije četiri godine.

Maroko i Alžir vode dugogodišnji regionalni spor, čije je središte Zapadna Sahara. Rabat tu teritoriju smatra svojom, dok Alžir podržava Polisario front, koji se zalaže za nezavisnu Saharsku Arapsku Demokratsku Republiku.

Madrid je 2022. godine napustio dotadašnju politiku neutralnosti i podržao marokanski plan autonomije Zapadne Sahare, što je dovelo do pogoršanja odnosa Španije i Alžira. Sančezova nedavna posjeta Alžiru protumačena je kao pokušaj obnavljanja odnosa sa jednim od najvažnijih snabdjevača Španije prirodnim gasom, ali i kao potez koji je mogao da izazove nezadovoljstvo Rabata.

Migracioni stručnjaci smatraju da je teško objasniti kako je toliki broj ljudi mogao da stigne do granice u isto vrijeme bez najmanje privremenog slabljenja kontrole. Ipak, za sada nema dokaza da je Maroko organizovao ili namjerno otvorio granicu. Fotoreporteri su zabilježili da su marokanski pripadnici bezbjednosti u početku stajali po strani, ali su kasnije upotrijebili suzavac, palice i vodene topove kako bi rastjerali nove grupe koje su pristizale.

Vojska na ulicama i sukob unutar Evrope

Španija je u Seutu rasporedila vojsku i dodatne policijske snage, dok je Sančez masovni prelazak nazvao „kršenjem teritorijalnog integriteta Španije”. Najavljeno je postavljanje plutajuće barijere kod plaže Tarahal, kako bi granica na moru bila vidljivo označena i omogućena primjena odluke Vrhovnog suda.

Kriza je istovremeno izazvala podjele u Evropskoj uniji. Italijanska premijerka Đorđa Meloni zatražila je razmatranje suspenzije šengenskog režima sa Španijom, dok je Francuska pojačala kontrole na granici sa susjednom zemljom. Madrid je te zahtjeve nazvao političkom demagogijom, naglašavajući da Seuta i Melilja ionako imaju poseban režim kontrole i da migranti iz enklava ne mogu slobodno da otputuju u kontinentalni dio Španije.

Prema podacima evropskih zvaničnika, do petka uveče nijedan od novopridošlih migranata nije prešao u kopneni dio Evropske unije. Ipak, prizori hiljada ljudi koji ulaze na špansku teritoriju pokazali su koliko migraciona politika EU zavisi od saradnje sa zemljama sjeverne Afrike i koliko brzo lokalni diplomatski spor može da preraste u evropsku krizu.