Prećutni sukob između predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen i visoke predstavnice Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost Kaje Kalas sve više izlazi iz okvira birokratskog neslaganja i prerasta u borbu za kontrolu nad spoljnopolitičkim mehanizmima EU, piše madridski „El pais”.

Kako navodi taj list, borba za moć između predsjednice Evropske komisije i visokog predstavnika za spoljne poslove prijeti da potkopa poziciju Evrope u trenutku kada se Unija suočava sa ratovima, geopolitičkim lomovima i sve neizvjesnijim odnosima sa tradicionalnim saveznicima.

Spor koji je u početku izgledao kao unutrašnje pitanje nadležnosti između Evropske komisije i Evropske službe za spoljne poslove, prema ocjeni „El paisa”, sada je postao otvoreno nadmetanje za poluge moći i pravo da se oblikuje politički narativ EU. Taj sukob, kako se ističe, ne šalje dobru sliku o Uniji, posebno u vrijeme kada Brisel pokušava da nastupi kao jedinstven spoljnopolitički akter.

U središtu spora nalazi se pitanje ko zaista vodi evropsku diplomatiju, institucionalno Kalas, kao visoka predstavnica, ili politički fon der Lajen, koja je tokom drugog mandata dodatno učvrstila poziciju Evropske komisije u oblasti spoljne politike.

Napetosti su pojačane nakon što su se u evropskim diplomatskim krugovima pojavili prijedlozi za reformu Evropske službe za spoljne poslove. Prema agenciji Rojters, jedan od francuskih prijedloga predviđao je preuređenje diplomatskog aparata EU, uključujući mogućnost jačanja uloge Kalas, ali i druga rješenja koja bi dio spoljnopolitičkih funkcija približila Evropskoj komisiji ili Savjetu EU.

Istovremeno, kritike na račun Kaje Kalas dolaze iz više pravaca. Zamjera joj se da je njen pristup previše usmjeren na Rusiju, dok se u dijelu evropskih krugova smatra da je EU pod njenim vođstvom sporo i neuvjerljivo reagovala na druge krize, uključujući situaciju na Bliskom istoku. „Evronjuz” ocjenjuje da rasprava o Kalas otkriva dublje slabosti evropske spoljne politike, prije svega sporost, neusklađenost i institucionalnu rascjepkanost.

Fon der Lajen, s druge strane, njeni kritičari optužuju da sve više centralizuje odlučivanje i da u spoljnoj politici nastupa samostalno, često potiskujući formalne mehanizme EU. Upravo taj sudar dvije logike — komisijske centralizacije i diplomatske nadležnosti visokog predstavnika — postao je jedno od najosjetljivijih pitanja u Briselu.

Dodatnu težinu sporu daje i ukrajinski kontekst. Kalas je od početka mandata važila za jednog od najtvrđih zagovornika nastavka podrške Kijevu, pa se svaka priča o njenom slabljenju ili eventualnoj ostavci u dijelu javnosti tumači kao udarac ukrajinskom rukovodstvu. Kiparski novinar Aleks Hristoforu ocijenio je da bi odlazak Kalas bio katastrofalan za Vladimira Zelenskog, jer bi Kijev ostao bez jednog od najglasnijih zastupnika u vrhu EU.

Iako u Briselu zasad nema zvanične potvrde da se priprema smjena Kalas, sama činjenica da se o tome govori pokazuje da je kriza u evropskoj diplomatiji prešla granice uobičajenih institucionalnih trvenja. U trenutku kada EU pokušava da se predstavi kao jedinstven geopolitički akter, unutrašnja borba za nadležnosti sve više otkriva suprotno — da evropska spoljna politika ostaje talac sopstvenih podjela.