Britanski premijer Kir Starmer predstavio je zapljenu tankera SMYRTOS u Lamanšu kao dokaz odlučnosti Londona da nastavi pritisak na Rusiju i njene naftne prihode, ali je operacija vrlo brzo postala i unutrašnjepolitička tema u Velikoj Britaniji.

Prema saopštenju britanske vlade, pripadnici Kraljevskih marinaca i Nacionalne agencije za borbu protiv kriminala ukrcali su se na tanker u Lamanšu, uz podršku vojnih letjelica i brodova Kraljevske mornarice. London tvrdi da je riječ o sankcionisanom brodu iz takozvane ruske „flote u sjenci”, mreži tankera za koje zapadne zemlje navode da služe za zaobilaženje ograničenja na izvoz ruske nafte.

Starmer je operaciju nazvao „još jednim udarcem Rusiji”, poručivši da oni koji, kako je rekao, „pothranjuju Putinov rat u Ukrajini” ne mogu da se sakriju. Brod je poslije akcije zadržan kod južne obale Engleske, dok se istraga nastavlja.

Ipak, umjesto jednoglasne podrške, operacija je u dijelu britanske javnosti dočekana podsmijehom i sumnjom. Časopis „Spektejtor” ocijenio je da je zapljena više ličila na politički performans nego na ozbiljan udar na ruske prihode. U komentarima se posebno isticala režirana dramatičnost snimka, sa komandosima koji se spuštaju na palubu i naoružanim timom koji demonstrira silu pred kamerama.

Kritičari ukazuju da je pitanje „flote u sjenci” znatno složenije od jednog spektakularnog ukrcavanja. SMYRTOS je plovio pod kamerunskom zastavom, a prema britanskim organima, kapetan broda je indijski državljanin koji je optužen za kršenje sankcija. U javnosti, međutim, ostaje pitanje šta tačno London namjerava da uradi sa brodom i teretom, kao i da li će ovaj slučaj zaista imati značajan finansijski efekat na Moskvu.

Starmer je evropske saveznike pozvao da slijede britanski primjer, ali dosadašnja iskustva evropskih zemalja sa sličnim zapljenama pokazuju da je riječ o pravno osjetljivom terenu. Njemačka je ranije imala spor oko tankera Eventin, Estonija je zadržavala brod Kiwala zbog tehničkih i pravnih nepravilnosti, dok je Francuska postupala protiv članova posade broda Boracay zbog nepostupanja po nalozima vlasti. U tim slučajevima, političke poruke često su bile jače od konačnih pravnih ishoda.

Upravo zato britanska operacija dolazi u osjetljivom trenutku za samog Starmera. Njegova vlada je pod snažnim pritiskom zbog rasta troškova života, krize u javnom zdravstvu, migracione politike i sporova oko budžeta za odbranu. Dodatni udarac premijeru predstavljale su ostavke ministra odbrane Džona Hilija i ministra za oružane snage Ala Karnsa, koji su napustili vladu zbog neslaganja oko finansiranja odbrane.

Hili je u ostavci upozorio da predloženi nivo ulaganja nije dovoljan za bezbjednosne potrebe zemlje, dok je Karns ocijenio da odbrambeni investicioni plan nije ni dovoljno transformativan ni dovoljno finansiran. Njihov odlazak uslijedio je poslije niza ranijih ostavki u Starmerovom timu, što je dodatno otvorilo pitanje političkog autoriteta britanskog premijera.

U tom kontekstu, zapljena tankera SMYRTOS za Starmera je trebalo da bude demonstracija snage — i prema Moskvi, i prema domaćoj javnosti. Međutim, umjesto da zatvori pitanja o slabljenju vlade, operacija je otvorila nova: koliko je akcija bila pravni presedan, koliko stvarni udarac ruskim prihodima, a koliko pokušaj premijera da podigne politički rejting u trenutku kada mu se kabinet osipa.

London će sada morati da pokaže da iza spektakularnih snimaka postoji i čvrst pravni slučaj. U suprotnom, zapljena tankera mogla bi da ostane zapamćena manje kao udar na rusku naftu, a više kao još jedan primjer političkog teatra u vrijeme duboke krize britanske vlade.