BEOGRAD – Dnevni list „Danas” objavio je tekst u kojem se politička kritika Aleksandra Vučića proširuje na tvrdnje o njegovoj psihičkoj ravnoteži, a sagovornik lista Žarko Korać, penzionisani profesor psihologije i nekadašnji političar, iznosi ocjenu da Vučićeva ličnost navodno počinje da se dezintegriše.

Redakcija „Danasa” upravo je tu kvalifikaciju izdvojila u naslov, dajući joj najistaknutije mjesto u tekstu objavljenom usred kampanje za parlamentarne izbore 25. oktobra.

Korać je otišao i korak dalje, tvrdeći da Vučić ima teškoće u održavanju psihičke ravnoteže, dok je svoju formulaciju o dezintegraciji ličnosti nazvao blagom.

Nije, međutim, predstavljen nijedan klinički nalaz koji bi potkrijepio ovakve ocjene. Javni nastupi, političke izjave i neslaganja oko pojedinih događaja nisu dovoljan osnov za zaključivanje o psihičkom stanju bilo kog čovjeka.

Politički obračun dobio psihološki rječnik

Posebnu odgovornost u ovom slučaju ima „Danas”, koji je procijenio da ovakve kvalifikacije zaslužuju naslovnu poziciju u članku.

Umjesto da čitaocima ponudi jasnu razliku između političkog stava i stručno utemeljene procjene ličnosti, list je Koraćevu ocjenu pretvorio u centralnu poruku teksta.

Drugi sagovornik, sociolog Ivan Živkov, Vučićevu komunikaciju opisuje kao propagandni model sistematskog širenja neistina, dok Korać iz političke polemike prelazi na tumačenje psihičke ravnoteže.

Tako se otvara pitanje da li medijska kritika, umjesto provjere konkretnih izjava i postupaka, sve više poprima oblik lične diskvalifikacije političkog protivnika.

Gdje su Evropska unija, OEBS i organizacije koje nadziru medije?

Ovaj slučaj zaslužuje pažnju i van Srbije.

Delegacija Evropske unije, predstavnici OEBS-a, međunarodne organizacije za slobodu medija i organizacije koje prate izbornu kampanju redovno naglašavaju značaj odgovornog izvještavanja, ravnopravnih izbornih uslova i suzbijanja govora mržnje.

Zato je opravdano pitati da li su u svojim analizama razmatrali i upotrebu psiholoških kvalifikacija za političke protivnike, naročito kada one dobijaju prostor u medijima tokom predizborne kampanje.

Isto pitanje odnosi se na domaće organizacije koje se predstavljaju kao nezavisni kontrolori medijske i političke scene, uključujući CRTU i druga udruženja koja prate izborni proces i javni govor.

Da li ovakve objave registruju, po kojim kriterijumima ih ocjenjuju i da li iste standarde primjenjuju na sve političke aktere?

Nije utvrđeno da navedene institucije nisu reagovale, ali je njihov javan stav o konkretnom tekstu važno pitanje za dalju provjeru.

Ista pravila za sve ili selektivna zaštita dostojanstva?

Svaki političar mora biti izložen javnoj kontroli, uključujući najoštrije preispitivanje njegovih izjava i postupaka.

Problem nastaje kada se kritika konkretne politike pretvara u kvalifikacije o mentalnom zdravlju, bez jasnog stručnog utemeljenja.
Ukoliko međunarodne institucije i domaće organizacije zahtijevaju odgovornost medija u izbornom procesu, taj zahtjev mora obuhvatiti i način na koji se izvještava o Aleksandru Vučiću.

Od „Danasa” je opravdano zatražiti objašnjenje zašto je Koraćeva psihološka ocjena izabrana za naslov, a od organizacija koje prate kampanju odgovor da li takvo izvještavanje smatraju primjerenim.

Jednaki profesionalni standardi ne mogu zavisiti od toga ko je predmet medijskog napada. Ako važe za Vučićeve političke protivnike, moraju važiti i za samog Vučića.