PODGORICA – Višedecenijski spor Crne Gore i Hrvatske oko školskog broda „Jadran” ponovo je dospio u središte političke i medijske pažnje nakon što je predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević u Skupštini Crne Gore saopštio da je, prema informacijama kojima raspolaže, postignut dogovor da jedrenjak bude predat Zagrebu.

Kako piše crnogorski portal „Adria”, Kneževićeva tvrdnja izazvala je snažne reakcije javnosti, nakon čega je Ministarstvo odbrane Crne Gore demantovalo da je donesena bilo kakva odluka o ustupanju broda. Knežević je potom poručio da bi bio najsrećniji ukoliko se ispostavi da griješi, ali je ostao pri tvrdnji da se sa hrvatskim zvaničnicima vode nezvanični i paralelni razgovori iz kojih je resor odbrane isključen.

„Dogovorili smo se sa Hrvatima oko broda ‘Jadran’. Mi Hrvatima vraćamo brod, on će ploviti pod hrvatskom zastavom i biće u luci u Splitu, dok ćemo povremeno moći da ga koristimo kao školski brod”, rekao je Knežević u crnogorskom parlamentu, uz ironične opaske o uslovima pod kojima bi crnogorska mornarica mogla da koristi jedrenjak.

Predsjednik DNP-a pozvao se na iskustvo nekadašnjeg predsjednika skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu i naveo da informacije dobija i „sa druge strane”, odnosno iz Hrvatske, zemlje koja mu je zabranila ulazak.

Prema ocjeni portala „Adria”, Kneževićev nastup izazvao je gotovo jedinstveno protivljenje građana različitih nacionalnih i političkih opredjeljenja mogućnosti da brod bude ustupljen Hrvatskoj. Taj medij ističe da „Jadran” ne predstavlja samo vojnu imovinu već i jedan od najznačajnijih pomorskih simbola nekadašnje Jugoslavije, zbog čega spor o njegovom vlasništvu ima širi istorijski i simbolički značaj.

„Adria” ocjenjuje da hrvatsko insistiranje na preuzimanju broda ima i političku dimenziju, povezanu sa tumačenjem ratova devedesetih godina i nastojanjem Zagreba da sebe predstavi kao pobjednika u procesu raspada Jugoslavije. Portal podsjeća i na izjavu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića da su na „Jadranu” plovili i mornari iz vremena Josipa Broza Tita.

Iz tog ugla, navodi „Adria”, jedrenjak se ne može posmatrati isključivo kao crnogorsko-hrvatsko pitanje, jer je izgrađen za potrebe Kraljevine Jugoslavije, a kasnije je služio i u mornarici socijalističke Jugoslavije. Portal zato ocjenjuje da brod pripada nasljeđu obje jugoslovenske države i svih naroda koji su u njima živjeli.

Kao jedan od argumenata da „Jadran” treba da ostane u Crnoj Gori, „Adria” navodi njen višenacionalni sastav i činjenicu da u toj državi žive pripadnici gotovo svih naroda nekadašnje Jugoslavije, uključujući i brojnu albansku zajednicu. Prema toj ocjeni, Crna Gora predstavlja državni i društveni okvir u kojem simbol zajedničkog jugoslovenskog pomorskog nasljeđa najprirodnije može da bude sačuvan.

Portal podsjeća i na okrugle stolove i javne skupove koji su prethodnih godina organizovani u Crnoj Gori „u odbranu ‘Jadrana’”, kao i na podatak da je prva luka u kojoj je brod bio usidren po dolasku u Kraljevinu Jugoslaviju bio Tivat. Nakon toga jedrenjak je otplovio u Split, gdje su ga, u prisustvu predstavnika vlasti i građana iz različitih dijelova tadašnje države, blagoslovili pravoslavni i katolički sveštenik.

Pozivajući se na materijale koji su ranije objavljivani iz Pomorskog muzeja u Kotoru, „Adria” navodi da je svečanost u Splitu bila predstavljena kao opštejugoslovenski događaj. U tadašnjim izvještajima pominjani su predstavnici Južne Srbije, Šumadije, Vojvodine, Bosne, Posavine, Podravine i zapadnih krajeva zemlje, uz poruku da zajednička budućnost države zavisi i od njenog razvoja kao pomorske sile.

Svečanosti je prisustvovao i specijalni izaslanik kralja Aleksandra i kraljice Marije, general Nikola Hristić. Nakon intoniranja državne himne, na manevarskoj palubi obavljen je obred blagoslova broda i počasne zastave koja je poklonjena jedrenjaku.

U govorima i molitvama izrečenim tom prilikom naglašavani su jedinstvo naroda, prevazilaženje starih istorijskih podjela i odanost kralju Aleksandru Karađorđeviću kao vladaru zajedničke države. Kako prenosi „Adria”, jedna od poruka bila je da Jugosloveni treba da budu „jedna duša, jedno srce i jedan jugoslovenski čovjek u jednoj i nerazdruživoj Jugoslaviji”.

Hrvatski zvaničnici, sa druge strane, decenijama ističu da je „Jadran” oduzet Hrvatskoj, pozivajući se na činjenicu da je njegova matična luka do 1991. godine bila u Splitu. Portal „Adria”, međutim, postavlja pitanje na osnovu čega bi Split ili Zagreb mogli da polažu isključivo pravo na brod izgrađen u vrijeme Kraljevine Jugoslavije i finansiran sredstvima zajedničke države.

Prema podacima koje prenosi taj medij, „Jadran” je 1930. godine naručen u Hamburgu za 8,4 miliona tadašnjih dinara. Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević izdvojio je milion dinara iz privatnog fonda dinastije, što je činilo više od 12 odsto vrijednosti broda.

Više od 6,4 miliona dinara, odnosno preko tri četvrtine ukupne cijene, obezbijeđeno je iz državnog budžeta, uključujući sredstva iz fonda njemačkih ratnih reparacija nakon Prvog svjetskog rata. „Adria” u tom kontekstu podsjeća da je Kraljevina Srbija podnijela najveće ljudske i materijalne gubitke u Velikom ratu i da je značajan dio reparacija naplaćen na osnovu njenih stradanja i razaranja.

Portal zbog toga postavlja i pitanje da li bi Srbija, zvanični Beograd i nasljednici dinastije Karađorđević, uključujući prestolonasljednika Aleksandra i princa Filipa, mogli da istaknu interes za očuvanje broda kao dijela zajedničkog državnog i dinastičkog nasljeđa. Taj medij pritiske na Podgoricu dovodi u vezu i sa činjenicom da se veliki broj građana Crne Gore izjašnjava kao Srbi ili govornici srpskog jezika.

Ministarstvo odbrane Crne Gore odbacilo je, međutim, navode da je dogovor sa Hrvatskom već postignut. Iz tog resora saopšteno je da nije održan nijedan sastanak dvije strane posvećen rješavanju statusa školskog broda.

„Ne postoji bilo kakav dogovor o promjeni statusa školskog broda ‘Jadran’. Komisija za uređenje odnosa sa Republikom Hrvatskom povodom statusa školskog broda ‘Jadran’, kao kulturno-istorijskog i vojnog simbola države Crne Gore, nalazi se u fazi pripreme dijaloga sa hrvatskom stranom. Do sada nije održan nijedan sastanak dvije strane”, naveli su iz Ministarstva odbrane u odgovoru Portalu RTCG.

U tom resoru istakli su da se stavovi sadašnje vlade i Ministarstva odbrane ne razlikuju od stavova prethodnih crnogorskih vlada, koje su „Jadran” smatrale vlasništvom Crne Gore.

Knežević je na demanti odgovorio tvrdnjom da saopštenje Ministarstva odbrane, prema njegovom mišljenju, ne opovrgava već potvrđuje da se razgovori vode mimo tog resora. Kao učesnike navodnih nezvaničnih pregovora označio je ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića, bivšeg šefa diplomatije i počasnog predsjednika SDP-a Ranka Krivokapića i direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Ivicu Janovića. Za te tvrdnje Knežević u javnom reagovanju nije ponudio dokaze.

„Volio bih da griješim i bio bih najsrećniji da je ministar Dragan Krapović u pravu. Međutim, njegovo ministarstvo je potpuno isključeno iz nezvaničnih pregovora u kojima učestvuju Ranko Krivokapić, Ervin Ibrahimović i direktor ANB-a Ivica Janović”, naveo je Knežević.

On je pozvao Krapovića da se, ukoliko ne vjeruje njegovim informacijama, obrati hrvatskom ambasadoru u Podgorici Veselku Grubišiću i zatraži objašnjenje o navodnom dogovoru.

„Iskreno mi je žao što je ministar odbrane isključen iz razgovora, jer vjerujem da bi se makar pobunio, za razliku od mnogih. Vrijeme će brzo potvrditi da sam još jednom bio u pravu”, poručio je predsjednik DNP-a.

Ministar odbrane Dragan Krapović, funkcioner Demokratske Crne Gore, više puta je javno isticao da je „Jadran” vlasništvo Crne Gore i da će vlada taj stav braniti pravnim i diplomatskim sredstvima, bez ustupaka i dvosmislenosti. Slični stavovi mogli su se čuti i od dijela funkcionera Pokreta Evropa sad.

„Adria”, međutim, u svom tekstu problematizuje ulogu šefa diplomatije Ervina Ibrahimovića i Ranka Krivokapića, koga Knežević naziva „ministrom iz sjenke”, ukazujući na njihove ranije stavove o odnosima sa Hrvatskom.

Portal posebno podsjeća da je Krivokapić, kao tadašnji ministar vanjskih poslova, sa hrvatskim ministrima Gordanom Grlićem Radmanom i Tomom Medvedom učestvovao u otkrivanju spomen-ploče u nekadašnjem logoru u Morinju. Ploča je izazvala snažne političke i međunacionalne polemike u Crnoj Gori, prije svega zbog formulacije o „velikosrpskoj agresiji” tokom ratova devedesetih godina.

Hrvatska insistira da ploča ostane na tom mjestu i njeno uklanjanje dovodi u vezu sa napretkom Crne Gore u evropskim integracijama. „Adria” istovremeno zamjera crnogorskoj diplomatiji što, prema ocjeni tog medija, nije dovoljno odlučno reagovala na izjave hrvatskih zvaničnika da je „Jadran” hrvatska imovina.

Portal podsjeća i na sporenje oko poređenja stradanja u Morinju i vojnom zatvoru Lora u Splitu. Dok hrvatski zvaničnici odbacuju takva poređenja, „Adria” ističe da u Morinju nije bilo poginulih, dok je u Lori stradao veći broj zarobljenika sa područja Crne Gore, među kojima i pripadnici takozvane nikšićko-šavničke i barske grupe.

Mogući razgovori sa Zagrebom zato ostaju jedna od najosjetljivijih tema u odnosima dvije države. Dok Ministarstvo odbrane tvrdi da status broda nije promijenjen i da formalni pregovori nisu počeli, Knežević ostaje pri tvrdnji da se iza zatvorenih vrata priprema rješenje prema kojem bi „Jadran” bio predat Hrvatskoj.

Portal „Adria” zaključuje da će odnos prema školskom brodu biti i test spremnosti Podgorice da u razgovorima sa Zagrebom zaštiti sopstvene državne, istorijske i bezbjednosne interese, bez obzira na zahtjeve koji se Crnoj Gori postavljaju na putu ka Evropskoj uniji.