VAŠINGTON – Američki Stejt department, institucija koja je decenijama predstavljala jedan od najmoćnijih instrumenata uticaja Vašingtona u svijetu, našao se pod snažnim pritiskom administracije predsjednika Donalda Trampa, koja profesionalne diplomate ubrzano zamjenjuje političkim saveznicima, poslovnim ljudima i lojalistima, piše „Fajnenšel tajms”.

Krajem juna bilo je upražnjeno 107 od ukupno 195 ambasadorskih i drugih najviših diplomatskih položaja, uključujući važne misije u Njemačkoj i Saudijskoj Arabiji. Posebno je izražen nedostatak ambasadora u Africi, gdje gotovo 80 odsto američkih diplomatskih predstavništava nema stalnog šefa misije.

Londonski list ocjenjuje da bi, posmatrano samo prema broju upražnjenih mjesta, ovo mogao da bude povoljan trenutak za ambiciozne američke diplomate da traže novi položaj. Međutim, stvarno stanje unutar Stejt departmenta je sasvim drugačije, jer su karijerne mogućnosti profesionalnih diplomata znatno sužene.

Od povratka u Bijelu kuću u januaru 2025. godine, Tramp nije skrivao nepovjerenje prema tradicionalnom spoljnopolitičkom aparatu, koji je nazivao „izuzetno glupim spoljnopolitičkim establišmentom”. Osamnaest mjeseci kasnije, navodi list, Stejt department nije samo potisnut na marginu procesa odlučivanja, već se nalazi u stanju koje sagovornici „Fajnenšel tajmsa” opisuju kao institucionalnu opsadu.

Tramp je gotovo u potpunosti promijenio dosadašnju praksu prema kojoj su profesionalni pripadnici spoljne službe rukovodili najmanje dvije trećine američkih ambasada. Od 101 ambasadorskog kandidata koje je predložio tokom drugog mandata, samo devet, odnosno 8,9 odsto, čine karijerne diplomate. Preostala 92 kandidata pripadaju kategoriji političkih ili drugih imenovanja.

Istovremeno je sprovedeno veliko smanjenje broja zaposlenih. U okviru reorganizacije diplomatskog aparata otpušteno je više od 1.350 službenika, dok se, zajedno sa dobrovoljnim odlascima, ukupan broj ukinutih radnih mjesta približio cifri od 3.000. Administracija je obrazložila da je riječ o ukidanju suvišnih funkcija i prilagođavanju Stejt departmenta politici „Amerika na prvom mjestu”.

Trampovi saveznici ove poteze predstavljaju kao dugo očekivanu reformu institucije koju smatraju preglomaznom, birokratizovanom i ideološki udaljenom od politike za koju su američki građani glasali. Državni sekretar Marko Rubio ranije je ocijenio da Stejt department u dosadašnjem obliku nije bio sposoban da efikasno djeluje u novoj eri nadmetanja velikih sila.

Prema stavu administracije, zadatak diplomata nije da samostalno oblikuju politiku, već da dosljedno sprovode odluke izabranog predsjednika. Zbog toga se u Bijeloj kući insistira na političkoj lojalnosti i na uklanjanju struktura koje Trampov krug povezuje sa takozvanom dubokom državom.

Kritičari, međutim, upozoravaju da se reforma pretvorila u potiskivanje stručnosti i gubitak institucionalnog pamćenja. Zamjena iskusnih diplomata ljudima koji su bliski predsjedniku, ali nemaju ozbiljno iskustvo u međunarodnim pregovorima, mogla bi, prema njihovoj ocjeni, da oslabi poziciju Vašingtona u odnosima sa državama koje raspolažu obučenim i dugogodišnjim diplomatskim kadrom.

Tradicionalni američki saveznici, piše „Fajnenšel tajms”, žale se da je iz globalne diplomatije nestao prepoznatljivi i uravnoteženi glas Stejt departmenta. Strane vlade sve češće pokušavaju da zaobiđu ambasade i direktno uspostave kontakt sa ljudima iz Trampovog najužeg kruga, svjesne da profesionalni diplomatski aparat više nema nekadašnji pristup predsjedniku niti presudan uticaj na donošenje odluka.

List kao jedan od primjera slabosti novog sistema navodi pregovore sa Iranom, ocjenjujući da politički izabrani i nedovoljno iskusni američki predstavnici nisu bili dorasli profesionalno pripremljenim pregovaračima iz Teherana. Sporazumi koje sklapaju ljudi bez dubljeg poznavanja regiona, upozoravaju bivše diplomate, mogu da proizvedu snažan medijski utisak, ali ne i trajne političke rezultate.

Promjene su uticale i na atmosferu unutar samog Stejt departmenta. Sadašnji i bivši službenici govore o strahu, samocenzuri i provjerama političke podobnosti. Diplomate, prema njihovim riječima, sve rjeđe iznose procjene koje bi mogle da budu u suprotnosti sa stavovima Bijele kuće, dok se dio izvještaja sastavlja samo da bi se formalno zadovoljile političke instrukcije.

Stejt department je poslije završetka Hladnog rata uživao izuzetan autoritet, a američki ambasadori su u brojnim državama nastupali sa uticajem koji je daleko prevazilazio uobičajenu ulogu diplomatskih predstavnika. Danas se, međutim, postavlja pitanje da li Trampova administracija samo reformiše jednu birokratsku strukturu ili trajno ukida model američke diplomatije građen decenijama.

„Fajnenšel tajms” zaključuje da bi posljedice ovih promjena mogle da ostanu vidljive i poslije završetka Trampovog mandata, jer se profesionalni diplomatski kadar i institucionalno iskustvo, jednom izgubljeni, ne mogu obnoviti jednostavnom promjenom vlasti.