Prije nego što je došao car Lav Jermenin na vlast, i prije nego što su počeli ikonoborački ratovi i progonstva hrišćana, u gradu Mitileni desile su se neke stvari. To su bila znamenja, koja su predskazala da će uskoro doći do velikih promjena, i to na gore.
Tako je na primjer, jednom za vrijeme večernje službe, neka nevidljiva sila podigla krst sve do krova crkve, a zatim se krst izvrnuo i pao na zemlju. Narod je uhvatila panika, i uplašili su se od ovog događaja, koji je protumačen kao dolazak cara, koji će uništavati ikone.
Posle nekoliko dana, jedan ogroman i strašan vepar sa odrezanim ušima, uletio je u oltar od crkve, i tu legao. LJudi iz hrama su pokušali da ga izbace, ali nikako nisu mogli da ga savladaju, jer je bio agresivan i terao ih iz oltara. Jedva su nekako uspjeli da ga istjeraju, tako što su uzeli motke i bili ga dok ga nisu izmorili.
Saznavši to, blaženi Simeon reče: "Vjerujte mi, deco, taj vepar da će ovdje biti episkop koji će imati svinjsku narav i život." To se uskoro i dogodilo jer kad se Lav Jermenin zacario, odmah diže gonjenje na Crkvu i sazva u Carigrad mnoge episkope, navodeći ih na svoju ikonobrnu jeres. Tada bi pozvan u Cartigrad i Georije, miletski mitropolit. Dok su mnogi pristali na zloverje carevo, on vanrednom mudrošću posrami cara, i lažnog patrijarha Teodota Kasitera, i ostale jeretike, i učini te mnogi uvideše svoju zabludu.
Ali car lažni i patrijarh ne otrpeše ovo izobličenje, već ga poslaše u progonstvo u Herson, a mjesto njega postaviše u Mitileni za mitropolita nekog jeretika.
Sveti Georgije je proveo ostale dane svoga života u progonstvu, tvoreći mnoga čudesa, sve do 816. godine.
;t=1s&ab_channel=AloOnlineME
