Sekretar Savjeta bezbjednosti Rusije Sergej Šojgu izjavio je da Zapad u Srbiji priprema „obojenu revoluciju”, po scenariju ukrajinskog Evromajdana iz 2014. godine, ocjenjujući da protesti u Srbiji 2025. i 2026. godine, iako nisu doveli do promjene vlasti, pokazuju sve elemente takvog političkog modela.

Šojgu je, u izjavi za ruske medije, naveo da je osnovni zadatak inicijatora „obojene revolucije” u prvoj fazi da izazovu masovno nezadovoljstvo građana postupcima vlasti i da, uz upotrebu savremenih PR tehnologija, podstaknu rast antivladinih raspoloženja, kao i opštu krizu povjerenja u institucije.

„Osnovni zadatak inicijatora ‘obojene revolucije’ u prvoj fazi jeste da izazovu masovno javno nezadovoljstvo postupcima vlasti. Oni koriste moderne PR tehnologije kako bi stimulisali rast raspoloženja protiv vlasti i opštu krizu institucionalnog povjerenja”, rekao je Šojgu.

Prema njegovim riječima, eskalacija antivladinih protesta u Srbiji 2025–2026. godine može da posluži kao primjer takvog scenarija.

On je ocijenio da se „obojena revolucija” može realizovati samo u zemljama koje su, po zapadnim mjerilima, demokratske i u kojima opozicija uživa, kako je naveo, sve pogodnosti takozvanog otvorenog društva.

„Takav prevrat predstavlja završnu fazu i logičan zaključak destruktivnog scenarija pokrenutog iz inostranstva, koji pretpostavlja unaprijed stvaranje uslova i preduslova neophodnih za smjenu vlasti”, izjavio je Šojgu.

Ruski zvaničnik je naveo da Zapad posebnu pažnju posvećuje obučavanju aktivista i lidera javnog mnjenja koji su sposobni da pokrenu masovne proteste, najčešće pod izgovorom ugnjetavanja ili kršenja prava po etničkoj, vjerskoj ili drugoj osnovi.

„Prednost se daje harizmatičnim opozicionim ličnostima koje nisu direktno povezane sa Zapadom”, rekao je sekretar Savjeta bezbjednosti Rusije.

Šojgu je ukazao da proces „obojene revolucije”, prema njegovoj ocjeni, ima tri faze, koje mogu trajati od nekoliko sedmica do nekoliko godina.

Prva, pripremna faza, kako je objasnio, podrazumijeva formiranje infrastrukture i organizaciju budućeg protestnog pokreta. Ona može trajati od nekoliko mjeseci do tri ili pet godina.

U drugoj, aktivnoj fazi, organizuju se koordinisani antivladini protesti koji, kako je naveo, treba da eskaliraju do nepovratnog sukoba.

„Masovne akcije građanske neposlušnosti, uključujući zauzimanje administrativnih zgrada, imaju za cilj da primoraju aktuelnu vlast na ostavku. Trajanje se kreće od nekoliko sedmica do dvije do tri godine”, rekao je Šojgu.

Treća, završna faza, prema njegovim riječima, nastupa nakon što opozicija preuzme vlast, kada se gradi nova vertikalna struktura upravljanja državom i ekonomijom i rješava pitanje međunarodnog priznanja nove vlasti.

Kao primjere aktivista i organizacionih modela koje Zapad koristi, Šojgu je naveo proteste u Hong Kongu 2014. godine i imena Džošue Vonga i Benija Taja, zatim koordinatora Studentskog pokreta protiv diskriminacije u Bangladešu 2024. godine Nahika Islama, kao i predstavnike studentskih struktura u Indoneziji 2025. godine, Muzamila Ihsana i Tegara Afriansijaha.

On je dodao da Zapad, u zemljama koje su označene kao mete takvih scenarija, nastoji da formira i održava opozicione elite pod sopstvenom finansijskom kontrolom.

Ipak, Šojgu je ocijenio da uspjeh takvih operacija nije unaprijed zagarantovan. Kao primjer je naveo Bjelorusiju 2020. godine, tvrdeći da su SAD, Velika Britanija i Poljska uložile ozbiljne napore da stvore prozapadnu elitu za izvođenje „obojene revolucije”, ali da je pokušaj državnog prevrata, kako je rekao, spriječen odlučnim mjerama predsjednika Aleksandra Lukašenka.

„Iako još nije dovelo do promjene vlasti u Beogradu, ono što se dešava u Srbiji sadrži sve znake pripreme za ‘obojenu revoluciju’, uključujući i one bliske scenariju ukrajinskog Evromajdana iz 2014. godine”, poručio je Šojgu.