Prvi strateški dijalog između Sjedinjenih Američkih Država i Srbije predstavlja izuzetnu promjenu američke politike prema Zapadnom Balkanu u posljednjih nekoliko decenija, ocijenio je ugledni švajcarski list „Veltvohe” (Weltwoche) u svojoj najnovijoj analizi, navodeći da, prvi put poslije više od dvije decenije, Srbija više nije samo dežurni krivac američke balkanske politike, već ozbiljan pregovarački partner.

„Upravo u tome leži pravi značaj strateškog dijaloga pokrenutog u Vašingtonu”, navodi švajcarski list u tekstu „Vašington mijenja pravila igre na Balkanu: Srbija postaje partner, od Kosova se traži da zaštiti svoje manjine”, novinara Kristofa Nergelija.

Kako je istaknuto, još značajnije od samog dijaloga jeste ono što se događa, odnosno ne događa, u odnosima između Vašingtona i Prištine. List podsjeća da se američka politika prema Zapadnom Balkanu godinama zasnivala na gotovo nepromijenjenoj pretpostavci da je Priština najbliži partner Vašingtona u regionu, dok su odnosi sa Srbijom bili opterećeni nasljeđem devedesetih godina, različitim spoljnopolitičkim prioritetima i neriješenim statusom tzv. Kosova.

Međutim, ističe se, događaji iz jula 2026. godine pokazuju da se takav pristup mijenja.

Kao primjer navodi se prvi strateški dijalog, održan 17. jula u Vašingtonu, koji su predvodili američki državni sekretar Marko Rubio i srpski šef diplomatije Marko Đurić, čime je otvoreno novo poglavlje u bilateralnim odnosima.

Američki Stejt department opisao je strateški dijalog kao „novu eru” u odnosima dviju zemalja i kao potvrdu njihove zajedničke posvećenosti produbljivanju partnerstva, navodi švajcarski list i dodaje da rezultati razgovora nisu bili samo simbolični, budući da je najznačajniji konkretan napredak postignut u oblasti energetike.

SAD i Srbija saglasile su se da ojačaju energetsku infrastrukturu i regionalnu energetsku bezbjednost, pri čemu je projekat reverzibilne hidroelektrane „Đerdap 3” istaknut kao jedna od ključnih oblasti buduće saradnje. To predstavlja ne samo značajnu investiciju u modernizaciju srpskog energetskog sistema već i važan korak ka većoj energetskoj nezavisnosti Srbije i diversifikaciji izvora energije u regionu.

Istovremeno, podsjeća se u analizi, Srbija je pristupila Artemis sporazumima, američkoj inicijativi koja okuplja države zainteresovane za saradnju u oblasti mirnog istraživanja svemira, nauke i naprednih tehnologija. Taj korak dio je šireg procesa uključivanja Srbije u međunarodne mreže saradnje u oblastima tehnologija budućnosti i inovacija.

„Za zemlju koja je prije samo četvrt vijeka bila izložena američkoj vojnoj intervenciji, ovakvo institucionalizovano partnerstvo predstavlja istorijski zaokret”, zaključio je list.

Paralelno sa tim, primjećuje „Veltvohe”, odvija se još jedan proces, gotovo neprimijećen u evropskim medijima, a to je potpuna stagnacija strateškog dijaloga između SAD i prištinskih privremenih institucija.

Suspenzija tog dijaloga objavljena je u septembru 2025. godine, a američki zvaničnici isticali su da će on biti nastavljen u zavisnosti od toga da li je Priština spremna da sprovede obaveze koje je preuzela u okviru dijaloga sa Beogradom, uključujući i one koje se odnose na srpsku manjinu.

Tokom strateškog dijaloga u Vašingtonu, srpska delegacija izričito je pokrenula pitanje položaja Srba na Kosovu i Metohiji, uključujući bezbjednost Srpske pravoslavne crkve i manastira Visoki Dečani.

Inače, pitanja vjerskih sloboda i zaštite srpskog kulturnog nasljeđa dobila su posljednjih mjeseci značajno mjesto u američkoj javnosti, a posebnu pažnju privukla je izjava pastora Marka Bernsa, bliskog savjetnika predsjednika Donalda Trampa, koji je javno kritikovao ograničenja nametnuta predstavnicima Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji.

Berns je posebno ukazao na zahtjev da patrijarh unaprijed najavljuje posjete pojedinim manastirima, ocjenjujući da je takva praksa nespojiva sa načelima vjerskih sloboda. Njegove izjave izazvale su značajnu pažnju jer su bile dio šire debate koja se posljednjih mjeseci vodi u Sjedinjenim Američkim Državama o položaju hrišćanskih zajednica širom svijeta.

„Za Vašington zaštita srpske zajednice na Kosovu više nije samo dio tehničkog dijaloga između Beograda i Prištine. Na nju se sve više gleda kao na pitanje vjerskih sloboda, zaštite kulturnog nasljeđa i očuvanja prava manjina”, navodi švajcarski list.

Promjena američkog pristupa ne može da se objasni isključivo regionalnim događajima, jer u sve nestabilnijem međunarodnom okruženju Vašington pridaje sve veći značaj pouzdanim i predvidivim partnerima.

„Srbija je najveća ekonomija Zapadnog Balkana, ključno infrastrukturno i energetsko čvorište i zemlja sa značajnim tehnološkim i industrijskim potencijalom. Upravo zbog toga prvi strateški dijalog sa Srbijom predstavlja više od diplomatskog događaja – on pokazuje da je Beograd postao partner sa kojim Sjedinjene Američke Države žele da razgovaraju o pitanjima koja daleko prevazilaze Kosovo: od energetike i novih tehnologija do investicija i regionalne stabilnosti”, navodi list.

Najveća promjena nije u tome što je Amerika otvorila strateški dijalog sa Srbijom. Suština je u tome što je, prvi put poslije mnogo godina, Srbija postala partner sa kojim Vašington razgovara o budućnosti regiona, dok je Prištini istovremeno jasno stavljeno do znanja da politička podrška više nije bezuslovna.