Jednu od prvih zastava simbla svjetskog mira dizajnirao je Džejm Vilijam van Kirk 1913. godine, sa različitim bojama koje simbolizuju različitost i zajedništvo među ljudima širom svijeta. Ona se koristi i danas, ali je raspored boja drugačiji u odnosu na zastavu LGBT pokreta.
Istorija jedne zastave
Zastava duginih boja kao simbol LGBT zajednice počinje da se koristi krajem 70-ih godina 20. vijeka najprije u San Francisku. Kreirao ju je umjetnik Gilbert Baker i originalna, ručno farbana zastava, prvi put je javno upotrebljena na Paradi ponosa u San Francisku 25. juna, 1978. godine.
Prvobitno značenje boja
Prva LGBT zastava je imala 8 boja, a Baker je svakoj pripisao određena značenja:
- intenzivna pink – seksualnost
- crvena – život
- narandžasta – zdravlje
- žuta – Sunčevi zraci
- zelena – priroda
- tirkizna – magija ili umjetnost
- plava – harmonija
- ljubičasta – duh
Iste godine, 27. novembra, izvršen je atentat na prvog otvoreno gej člana gradskog vijeća San Franciska, Harveja Milka. Sa željom da izraze snagu i solidarnost posle ovog napada, LGBT zajednica je počela da koristi Bakerovu zastavu.
Zbog veće potražnje, zastava je počela fabrički da se proizvodi, ali nastao je problem, jer u to vrijeme nije mogla da se nađe fabrička farba koja bi dala pink boju. Problem je riješen tako što je zastava proizvođena sa 7, umesto dotadašnjih 8 boja.
Godine 1979. zastava je ponovo promenjena.
Organizacioni odbor Gej parade je odlučio da put kojim parada treba da se kreće obeleži Zastavom duginih boja. Zbog toga je bilo potrebno da zastava ima paran broj traka (tri bi došle sa jedne, a 3 sa druge strane) i riješeno je da se izostavi tirkizna.
Time je zastava dobila današnji izgled: crvena (na vrhu), narandžasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta.
Od tada, pa sve do današnjih dana, ovaj simbol je postao toliko rasprostranjen da se dugine boje danas sreću na velikom broju proizvoda, kao simbol LGBT zajednica, ali i kao podrške pripadnicima ove seksualne manjine.