1. Razočaranje u vezu

Kaiser je u svojoj studiji otkrila da razočaranje može početi tokom prvih 6 mjeseci (40%) braka, a još 20% ima sumnje u brak u toku prve godine. Događaji koji identifikuju ovu fazu razočaranja uključuju partnerove kontrolne radnje (53%), partnerov nedostatak odgovornosti (53%) i partnerov nedostatak emocionalne podrške (47%). Zajednički element ovih događaja je nedostatak obzira prema partnerovom doprinosu, mišljenjima i osjećanjima pri donošenju bračnih odluka. Ovo razočaranje i dalje je često bilo upareno sa optimizmom u pogledu budućnosti veze. Tako je većina partnera odlučila da ne napusti brak iako je 35% barem razmišljalo o tome.

2. Faza nezadovoljstva

Kajzer opisuje nezadovoljstvo kao postepeni gubitak emocionalne vezanosti za vašeg partnera koji dovodi do manje brige o njemu/njoj. Ovo nezadovoljstvo ili gubitak ljubavnih osećanja obično prati nedostatak zahtevanih promena u načinu na koji su povezani bili u interakciji. Šta se dešava u ovoj fazi? Prvo, osjećaji razočaranja se smanjuju, ali se osjećaju ljutnja i povređenost zbog stalnih negativnih radnji koje se ne menjaju. Ove ponavljajuće radnje se ne opraštaju niti zaboravljaju. Drugo, fokus odnosa sada je na uočenim negativnim osobinama partnera za koje se smatra da objašnjavaju neodgovornost, kontrolisanje radnji i nedostatak emocionalne podrške. Ostalo loše ponašanje postaje fokus pažnje. Više nije moguće fokusirati se na pozitivne strane odnosa. Kako se bijes i povređenost povećavaju, nesrećni partner će sve više tražiti fizičku i emocionalnu udaljenost od partnera. Neki mogu tražiti fizičko odvajanje. U ovoj fazi, razmišljanja o odlasku više nisu prolazna. Oko 40 odsto partnera reklo je da pokušava da odluči hoće li ostati u braku ili ga prekinuti.

3. Apatija i ravnodušnost

Sve veće distanciranje, i fizičko i emocionalno, karakteriše ovu poslednju fazu odljubljavanja. Više nisam ljut i povrijeđen, samo apatičan i ravnodušan. Iako je nekim partnerima bilo žao supružnika, nisu se osjećali dovoljno krivim da bi ostali u vezi. Oko 80 odsto partnera intervjuisanih u ovoj studiji koji su bili u ovoj fazi prijavili su da su preduzeli neke radnje zaokončanje braka. Partneri u ovoj fazi nezadovoljstva više nisu smatrali svoje partnere sposobnim za promjene. Na pitanje koje su promene potrebne, partneri su najčešće navodili:

  •  promjene u ličnosti ili stavu
  • prestanite pokušavati da kontrolišete i dominirate
  •  budite intimniji

U ovoj fazi, napori za rešavanje bračnih problema su se smanjili. Ljutnja je jenjavala, kako su se apatija i nezadovoljstvo povećavali. Partneri su počeli da se suočavaju sa svojim nezadovoljstvom na lično proaktivniji način, povjeravanjem prijateljima, traženjem stručne pomoći, traženjem grupa za podršku itd. Prije nego što dođe do odluke da prekinu vezu, partneri često nerado „izlaze u javnost“ sa svojim poteškoćama.

Parovima je pomoć najpotrebnija kada je najmanje vjerovatno da će je potražiti. Ovo je u prvoj fazi razočaranja u njihove brakove – prije nego što uvide potrebu za spoljnom stručnom pomoći. Postoji nekoliko vrsta pitanja na kojima možete da radite: vaša očekivanja u vezi sa brakom, kako da saopštite šta želite i osjećate, kako da postanete spremni da budete svjesni sopstvenih problema, kako da se nosite sa otporom svog partnera i kako da prepoznate kada sebe okrivljujete za probleme u vezi.