BOŽIĆNI INTERVJU Slaven Stevelić i fenomen 100% ĆIRILICA (video)

Slaven Stevelić, pisac, pjesnik, muzičar, pjevač i prije svega rodoljub, piše prelijepe rodoljubive pjesme koje tjeraju suze na oči. Rodom je iz Knina, prošao svu patnju i golgotu, u Oluji je sa porodicom napustio svoju rodnu kuću, đedovinu. Danas živi u Čačku.

• Poštovani Slavene, hvala vam što govorite za sajt Srpska istorija. Koliko sam uspeo da ispratim vaš stvaralački rad, Vaš cilj je da kroz pesmu otpevate svoju čežnju i ljubav prema našoj Srpskoj istoriji, zato ste i formirali Tamburaški orkestar ,,100 % Ćirilica“, da bi očuvali sećanje na naša stratišta i žrtve i ispričate priču o Kninu, Krajini, Jasenovcu, srpskoj vojsci, Košarama, otadžbini i Srpskoj istoriji, na jedinstven način kroz prelepu muziku i još bolje tekstove koje su tematski a stihovi imaju duboka i suštinska značenja. Kako je sve krenulo sa tim vašim stvaralaštvom, pisanjem tekstova sa istorijskom sadržinom?

Sve je to nekako u meni buknulo pre nekoliko godina. Čitav svoj život na ovaj ili onaj način dajem svoj doprinos patriotizmu, ali nekako se uvijek dogodi da pomažem drugima da ispune svoja očekivanja i nade. Onda su mi godine donjele zrelost i otvorile vidike i shvatim da kod nas Srba važi pravilo da nekako uvijek pojedinci stvore šansu da upropaste najbolje ideje. To više nisam mogao da dozvolim nikome i stvar sam uzeo u svoje ruke. Kao poznavalac muzike i načina na koji ona najbrže dopire do ljudi, počeo sam da stvaram i šaljem one poruke koje imaju za cilj buđenje patriotizma u smislu okupljanja sličnih ljudi oko sebe.

• Kako je počela saradnja sa tamburaškim orkestrom ,,100 % Ćirilica“?

Prije 2,5 godine pozvao sam svoje prijatelje koji su muzičari i upitao ih da li su zainteresovani da zajedno započnemo patriotski projekat 100% ćirilica kao ideju koja bi projektovala istinu, čast i poštenje. Moja ideja je odmah bila prihvaćena, a ostalo možete sami da zaključite iz naših pjesama. Ovu priliku ću iskoristiti da ih predstavim: Marijan Vasiljević – tambura, Boris Petrovski-gitara, Goran Jevtić – kontrabas, Snežana Ristanović i Sanja Novaković – prateći vokali. Za divne aranžmane pjesama zaduženi su Marijan i Boris.

• Napisali ste pesmu ,,Uspavanka iz Jasenovca“, šta vas je pokrenulo da napišete ovu bolnu pesmu, šta je bio vaš cilj?

Ni jednu pjesmu, za koju sam napisao muziku i tekst, nemam konkretno objašnjenje. To je nešto što nadođe spontano, kao da vas u tom momentu uzme neka druga energija koju sami ne kontrolišete. Da ste me pitali odakle mi pravo da napišem takvu pjesmu ili ko sam ja i ko mi daje za pravo da iznosim toliku količinu tuge, i na to vam ne mogu dati odgovor. Ideja i dopuštenje je dozvola od Boga, a na vama je da se potrudite, najbolje što znate, da to iznesete.

• Šta predstavlja Jasenovac za vas?

Tugu, bol, suze, strah, čemer, jad, bjes, želja da pomognem, zagrlim, utješim, osvetim…

• Napisali ste i pesmu ,,Božić u Bratuncu“. Znamo da je kroz vekove srpski narod na pravoslavni Božić doživio najveća i najužasnija stradanja od svojih neprijatelja i dželata. Ova pesma posvećena je svim srpskim mučenicima koji su kroz istoriju doživeli zločin. Kako je stvorena ova pesma?

Kao i sve ostale. Dovoljno je da zamislite svoju majku kako je ostala bez svog roda i poroda i onda vam sve postaje jasnije. Nikada nisam znao da se bavim teorijom zavjere pa tako ni komplikovanim načinom života i shvatanja sveta oko sebe. Moja rješenja su uvijek oblikovana jednostavnošću ali da bi mogli da funkcionišete na takav način morate svoju dušu povezati sa svetim duhom koji vas u tom momentu vodi. I ovaj intervju se vodi tačno na Božić tako da slobodno možemo da kažemo za one koji sumnjaju da su stvari uređene gore i da mi sa tim nemamo nikakve veze, već samo predstavljamo glasnike.

• Kako je nastala pesma ,,Ostala mi jedna želja“, koja ima dosta pregleda na jutjubu, to je i moja omiljena pesma koja nosi prave emocije.

Od nje je sve počelo. Druženje sa mojom sestrom u Čačku i njen povratak u grad gdje sada živi, bili su okidač takve emocije jer nas je život natjerao da živimo odvojeno. Ista situacija je sa bratom. U tom momentu shvatite da ste kao porodica razbijeni zaslugom drugih, bezbožnika i ta bol gađa direktno u srce.Tada se sjetite svoje rodne kuće, pokojnog oca, izbjeglištva, borbe za život itd. Muzika i tekst bili su gotovi, a da ona nije ni stigla da se vrati kući. Za nekoliko sati pjesmu sam preplakao 20 puta.

• Pesma ,,Sviće zora moj Srbine“ i ,,Srpski ratnik“, govore mnogo, kako su one nastale?

Vizije koje jedan umjetnik mora da ima prevazilaze njegov intelekt. Moje vizije budućnosti ali i “znakovi pored puta“ govore o svesrpskom okupljanju. O naciji u kojoj leži gen stvaraoca i čeka svoje vreme buđenja koje je jako blizu. Tamo gdje ima srpskih grobova opet će biti srpska zemlja.

Pjesma “Srpski ratnik“ govori o žrtvi čovjeka koji je svoj život poklonio patriotizmu i odbrani srpskog naroda u jednom od njegovih najtežih trenutaka kada je opstanak Srba doveden u pitanje. Konkretno ova pjesma je posvećena generalu Ratku Mladiću ali se odnosi na sve srpske vojskovođe kroz istoriju. Sada ću vam otkriti ekskluzivno jednu tajnu koju sam do sada čuvao u sebi. Zamolio sam Darka Mladića, generalovog sina da pjesmu prosljedi svom ocu koji se trenutno nalazi u rukama dušmana kao Haški zarobljenik i zatraži od njega dopuštenje da snimam spot. Poslje nekoliko dana Darko mi se javio i rekao: “Rasplako si starog“. Na kraju spota „Srpski Ratnik“ možete da vidite i scene Darka kako čita očevo pismo.

• Napisali ste pesmu Košare, bolna i ponosna rana za nas Srbe.

Opet ista priča, ista energija i dok dajem ovaj intervju svaka riječ te pjesme prolazi kroz mene. Za našu slobodu su zaslužni junaci koji su svoj život položili za svetu stvar. Mi danas iz toplih fotelja, okruženi tehničkim uređajima i modernim tehnologijama nemamo nikakvo pravo da kažemo da nam je teško i da nemamo vremena da dio sebe posvetimo sjećanju na heroje i patriotizam. Naši su preci imali mnogo manje šanse da izvojevaju pobjede ali njihov duh, karakter i njihove duhovne vertikale su bile mnogo bliže Bogu nego što pola srpskog sveštenstva sada nosi u sebi i zato su te pobjede bile zagarantovane. Košare su za mene isto kao i bitka na Kosovu polju 1389 godine. A svaki junak koji se nije vratio kući je Miloš Obilić. Neka im je laka crna zemlja i neka im je vječno hvala.

• Imate dve ćerke, koje odgajate u rodoljubivom i pravoslavnom duhu, kako ste to uspeli pored ovoliko sadržaja sa internet (Tik-Tok, instagram…) koji bukvalno ,,truju“ našu decu raznim neprimerenim sadržajima, koji teško mogu da se kontrolišu. Vaše ćerke su otpevale pesmicu ,,Ne kukaj nam đede Milo, daćemo ti lađu da otploviš ti daleko… Milo lopove ne damo ti svetinje“ kada su litije bile masovne u Crnoj Gori za odbranu srpskih svetinja, ta pesma je postala pravi hit. Kako je došlo do toga da ih snimite i to plasirate na društvene mreže.

Djecu sam čekao 13 godina. Tek sam ih dobio nedugo poslje odlaska u manastir Ostrog. Tome nisam mogao niti htjeo da okrenem leđa. Okrenuti leđa Bogu u tom trenutku za mene bi bila izdaja koja bi me iznutra pojela. Milo je nevažan lik u tom momentu, mogao je to da bude i predsjednik Amerike mi bi ga u tom momentu porodično napali istom žestinom, bez imalo straha jer znamo koga branimo i od koga branimo. Moja djeca nemaju društvene mreže, odrastaju normalno kao i sva druga djeca, ali sve ono što može da ošteti njihovu duhovnu pravoslavnu vertikalu u startu je osuđeno na propast. Kada dođe vreme i kada njihova psiha ojača da mogu same da se brane od svih propasti ovog svijeta, one će same odlučiti da li im je u njihovim životima to potrebno ili ne.

• Kako vidite trenutnu situaciju u Crnoj Gori?

Vidim je kao što vidim srpstvo uopšteno, naciju koja je zadnjih 100 godina apsolutno degradirana. Zadnjih 30 godina intezitet degradiranja Srba je pojačan po duhovnim, materijalnim, kulturnim i teritorijalnim osnovama. Kratko buđenje za vreme litija na žalost nije donjelo buđenje pravoslavnog srpskog gena i zato Crna Gora trenutno tavori začaurena u svom beznađu. Lažne patriote i srpsko ćutanje i trpljenje su doveli Crnu Goru na rub propasti. Vreme je za kulturno i vjersko buđenje koje je mnogo lakše od onog kada vas neko naglo probudi.

• Pesma ,,Lazareva kletva”, na prvo slušanje, kao da nas opominje. Verujem da će to biti pravi hit, takve pesme nas i opominju da se Kosmeta nikada ne snemo odreći. Vi ste napisali tekst?

Svi tekstovi i muzika 100% ćirilice su moje autorsko delo, a kako sam ih napisao, to ni sam ne znam i čija me je ruka vodila. Lazareva kletva je opomena srpskom narodu da dolazi teško vreme u kojem nas samo sloga i vjera mogu odvesti na pravi put, jedini put koji će našim potomcima garantovati srećnu i sigurnu budućnost.

• Za vas šta predstavlja Kosovo i Metohija?

Sve, to je sveto mjesto stoljećima natapano krvlju srpskih junaka. Kada kažemo Kosovo i Metohija tada mislim na srce i na srž našeg postojanja. Ništa na svijetu za srpsku dušu nije važno kao Kosovo i Metohija. Obratite pažnju na stih iz pjesme „Kosovski božur“ : „Božur cvjeta, božur živi da na vjetru miris širi, božur raste da podsjeti na kosovski zavjet sveti, gdje su bile bitke teške, zato božur crven jeste“.

• Pesmu ,,Nije sreća komad hljeba”, da li je to vaša omiljena pesma?

Pjesma kroz koju se prožima težina izgnanstva i borbe za opstanak sebe i svoje porodice predstavlja, ne omiljenu pjesmu, već mene samog, ali i u njoj su prepoznaju svi oni koji su morali da ostave svoju zemlju rođenja i krenu u bijeli svijet da pokupe mrvice hleba za sebe i svoju porodicu.

• Srbija i dalje nema mauzolej za se Srpske stradalnike, mesto SRPSKOG sabranja, niti naziv za svoje srpske žrtve, kako vi vidite taj problem koji traje više od jednog veka?

Srbija i dalje nije donjela rezoluciju o genocidu nad srpskim narodom u kompleksu ustaških logora u Jasenovcu gdje se čistom logikom može zaključiti da je ubijeno preko milion Srba. Srbija i dalje čuva grob Josipu Brozu Titu antihristu koji je upropastio srpski narod. Srbija i dalje živi u beogradskom krugu dvojke koju ne dotiče srpsko stradanje. Srbija i dalje ostaje njema na jecaje srpskih zatvorenika u hrvatskim zatvorima. Srbija i dalje nama kancelariju gdje takvi ljudi koji se konstanto i dalje hapse mogu da se obrate za pomoć. Srbija se ograđuje od svojih junaka u zadnjem ratu. Kada se te stvari promjene onda mauzolej neće biti upitan nego logičan.

• Vi ste i dreser pasa?

Da, reciprocitet na loše ponašanje, u ovom slučaju sa psima, zove se dresura. I to je moj izduvni ventil koji ljubomorno čuvam. Reciprocitet kada neko nepoštuje vaš narod i konstantno mu nanosi bol zove se 100% ćirilica i to je dio mene koji svesrdno poklanjam.

• I za kraj, šta bi poručili čitaocima sajta Srpska istorija?

Podržite svom snagom nezavisnost Republike Srpske.

Intervju vodio glavni urednik sajta Srpska istorija, Đorđe Bojanić

Magazin

JEZDIĆ Prištinske vlasti su u strahu i panici

15:26 ∙ Kultura ∙ 0

UPOZORENJE NA PREVARU Ako ste primili ovaj mejl, izbrišite ga odmah

18:17 ∙ Magazin ∙ 0

BOŽOVIĆ Žorž iz Ljepote poroka samo je preteča moralnog pada koji se dešava u Crnoj Gori

17:16 ∙ Kultura ∙ 0

PREKINUTA TRADICIJA Si Đinping u Francuskoj ostao bez „ruskog kolača“

22:45 ∙ Magazin ∙ 0

Zarubin pred inauguraciju pokazao novi automobil ruskog lidera

13:46 ∙ Magazin ∙ 0

Uhapšen Žerar Depardje zbog seksualnog uznemiravanja

12:37 ∙ Magazin ∙ 0

Poznato je koliko Ferari profitira od prodaje svojih modela

15:49 ∙ Magazin ∙ 0

Naučnici otkrili genetski uzrok Parkinsonove bolesti

15:33 ∙ Magazin ∙ 0

Čuvena svjetska dizajnerka i pjevačica sa fotografije danas ušla u šestu deceniju

13:58 ∙ Magazin ∙ 0

PODGORICA Čović-Jaćimović v.d. direktorice Gradskog pozorišta

13:13 ∙ Kultura ∙ 0