Neskrivena saradnja sa DPS-om pojedinih predstavnika parlamentarne većine, njihovo zajedničko usvajanje Rezolucije o Srebrenici i odražavanje sastanaka sa predstavnicima DPS-a na kojima se donose odluke o društvenim procesima u Crnoj Gori, tajnim i javnim sastancima predsjednika, Vlade i Skupština, ne bi trebalo da zadivi crnogorsku javnost. Sve su to posljedice potpisivanja postizbornog sporazuma nosilaca triju pobjedničkih izbornih lista Zdravka Krivokapića, Alekse Bečića i Dritana Abazovića.
U sporazumu se nigdje ne navodi da neće surađivati s DPS-om, štaviše, peta tačka jasno naglašava da se nova demokratska vlada neće osvećivati na političkoj ili bilo kojoj drugoj osnovi. Dakle, DPS nema razloga za brigu, jer ih ovaj sporazum apsolutno štiti od bilo kakve političke odgovornosti za ono što su radili u proteklih 30 godina.
Suprotno tome, DPS aktivno pomaže novoj vladi i dijelu parlamentarne većine, podržavajući njihove prijedloge antisrpskog karaktera. Glasanjem za smjenu Vladimira Leposavića spasili su vladu Zdravka Krivokapića od pada.
Iako su ih građani 30. avgusta uglavnom podržavali u namjeri da konačno oslobode Crnu Goru od okupacije DPS-a, čelnici pobjedničkih koalicija nisu smatrali potrebnim da u sporazum ubace samo jednu tačku koja bi ih jasno obavezala da ne sarađuju sa DPS.
Vrijeme je jasno pokazalo da ovaj sporazum, na koji se stalno pozivaju Krivokapić, Bečić i Abazović, predstavlja prevaru i izdaju jasno izražene volje ljudi na parlamentarnim izborima 30. avgusta.
Postizborni sporazum u osnovi preuzima programski sadržaj DPS-a, koji su na određeno vrijeme posudila trojica lidera, i zato je pozivanje na taj dokument uvreda za zdrav razum ovog naroda. Ovaj dokument, koji praktično zahvaljuje DPS-u na svemu učinjenom tokom njihove vladavine, više ne može biti polazna tačka za vršenje vlasti parlamentarne većine, jer je glavni uzrok krize u njemu.
Može poslužiti kao kamen temeljac samo za novu većinu, koju će činiti DPS.