Otvaranje tajnih dokumenata iz komunističkog doba, onih iz devedesetih, kao i posle majskog referenduma 2006. godine za obnovu državne nezavisnosti Crne Gore pa do danas bio je jedan od prioriteta Demokratskog fronta. Mnogi političari, tajkuni, intelektualci, pisci, glumci, analitičari, novinari i NVO aktivisti kriju se između debelih korica Ozne, Udbe i ANB. Uprkos višegodišnjim obećanjima režima Mila Đukanovića, uprkos međunarodnom pritisku, većina dosijea u Crnoj Gori su ostali tajna, uglavnom iz političkih razloga, iako su druge balkanske države davno počele da otvaraju svoje prašnjave arhive.
“Ključno pitanje je gdje se nalaze svi ti materijali. Postoje dvije vrste dosijea – oni stari, do devedesetih, koji su vođeni u komunističkom periodu. Oni su i najinteresantniji jer su vođeni protiv političkih režimskih neprijatelja – kaže Medojević za “Novosti”.
“Početkom devedesetih tajna služba Crne Gore u sadejstvu sa službom bivše Jugoslavije osnovala je političke partije. U to vrijeme lider Narodne stranke Novak Kilibarda je priznao javno da je njegovu partiju formirao Boško Bojović, tadašnji funkcioner državne bezbjednosti”, kaže Medojević.
TEŠKO VRIJEME
Za mene je najkatastrofalniji bio period od 2006. naovamo, tada su se formirala dva kriminalno-švercerska klana. Tada ANB postaje dio logistike internacionalne mafije međunarodnih kriminalnih grupa. Tu se prave novi tajni dosijei, pa koliko čujem, imamo da je upravo ovih dana Luka Bulatović stradao zbog komunikacije sa nekom stranom službom”, tvrdi Medojević.