“Svaki aranžman sa MMF-om koji bi uključio finansiranje ne bi značio smanjenje zarada i penzija, naprotiv”, tvrdi Damjanović, koji očekuje da će parlament usvojiti novi rebalans budžeta najkasnije do kraja septembra.
Što je bio najveći izazov sa kojim ste se suočili od stupanja na dužnost ministra finansija?
Damjanović: Sačekala me je potreba da se odmah napravi rebalans budžeta zbog nove organizacije državne uprave. To je bio posao koji se morao završiti za dvije-tri sedmice, što je uz pomoć kolega iz Ministarstva urađeno brzo i uspješno. Potom je napravljen skrining stanja finansija u momentu kada je došlo do promjene vlasti i njime su prepoznate rizične stvari, poput stanja u Fondu zdravstva, lokalnim samoupravama… Zatekao sam i glomazan aparat sa čak 19 direktorata. Iz Ministarstva finansija izdvojen je resor socijalnog staranja, pa je počeo rad na novoj sistematizaciji. Svakodnevna agenda je gusta, dosta je kontakata i sastanaka sa domaćim i međunarodnim partnerima. Prvi radni dan sam proveo u parlamentu, ne u kabinetu. Stavio sam akcenat na intenzivnu komunikaciju sa parlamentom, koja prethodno nije postojala.
Kakvi su podaci o izvršenju budžeta u prvoj polovini godine i koliko ste njima zadovoljni?
Damjanović: Na današnji dan (8. jul, prim. aut.) stanje depozita je 283 miliona eura. Oni su za dva mjeseca niži 100 miliona, što govori da se troše uprkos solidnom punjenju državne kase, imajući u vidu povećane prihode od PDV-a. Kod akciza imamo malo usporavanje zbog mjera koje smo preduzeli kada smo prepolovili akcize na gorivo, što je smanjilo prihode za desetak miliona eura. I pored toga, iskazan je mali suficit u junu od 6,6 miliona eura. To je na gotovinskoj osnovi, što ne znači da je realno jer postoje obaveze koje još nijesu izmirene, a daju drugačiju sliku. Od januara do juna deficit budžeta je oko 30 miliona eura, bez ispunjavanja svih obaveza. Ukupni prihodi su do juna bili 10,8 odsto viši od planiranih, na šta je dijelom uticao rast cijena i to treba reći, dok je dio posljedica rasta privredne aktivnosti.
Ono što je loše je da ne mogu biti ostvareni svi planirani budžetski prihodi jer prosto nije stvoren zakonski osnov za iste. Povećanje prihoda od PDV-a, kompenzovano sa padom prihoda od doprinosa zbog uvećanja zarada, je u neto masi dovoljno da pokrije prihode koji neće biti ostvareni do ovog trenutka. Vidjećemo šta će to značiti za dalji period. Jul i avgust su mjeseci sa najvećim prihodima u budžetu, a onda nas čeka posljednji dio godine u kojem se najviše troši. Moramo napraviti neku vrstu budžetske ravnoteže i zbog toga nam je potreban rebalans.
Kad smo kod rebalansa, posljednja informacija koju ste saopštili je da budžetu nedostaje 170 miliona eura, znatno više od 50 miliona, koliko ste prvo pominjali. Na šta se odnosi tih 170 miliona?
Damjanović: Da nije bilo dodatnih troškova kroz amandmane koji su došli nakon što je ovogodišnji budžet predložen i onoga što je do sada identifikovano kao realna potreba, bilo je neophodno 70 miliona eura zaduženja. Sada znamo da nam u ovom trenutku treba još oko 95 miliona. To se odnosi na šest miliona eura za povezivanje staža radnicima iz metalne industrije, devet miliona Ministarstvu prosvjete za zarade, za pogrešno izračunate troškove socijalnih zakona treba sedam miliona, 25 miliona za Fond PIO, najmanje 36 miliona za Fond zdravstva, četiri miliona za Zavod za zapošljavanje i još neke izdatke, što dovodi do ukupne cifre od oko 95 miliona eura. Procjena je da će biti i malo više. Realno nedostajuća sredstva sa depozitima, koji bi se ovom dinamikom potrošili do kraja godine, su 170 miliona eura.
Je li istina da ovih dana dolaze predstavnici MMF-a da razgovarate o zaduženju države?
Damjanović: MMF je naš partner i Crna Gora kao članica koristi sve mogućnosti koje ima. To je redovna posjeta misije MMF-a i razgovaraću otvoreno sa njima. Imali smo preliminarnu komunikaciju sa centralom u Vašingtonu, da li će biti i kakvog aranžmana sa MMF-om na dugačkom je štapu. Rano je o tome razmišljati.
Imaju li onu neku ponudu?
Damjanović: Oni imaju više ponuda, od aranžmana koji uključuju finansiranje do onih koji podrazumijevaju samo monitoring bez finansiranja. U ovom trenutku nema nikakvih razgovora o eventualnom aranžmanu, ali svakako postoji potreba da se naprave određeni dogovori za slučaj da se javi potreba da koristimo mogućnosti koje imamo.
Kakve bi uslove postavio MMF u slučaju da se zadužimo kod njih?
Damjanović: Ono što svakako treba znati je da svaki aranžman sa MMF-om koji bi uključio finansiranje ne bi značio smanjenje zarada i penzija, naprotiv. Ali bi vjerovatno uključio neke druge racionalizacije o kojima bismo pričali.
Poput smanjenja broja zaposlenih u državnoj upravi?
Damjanović: Ne mora biti nužno to, ali ima racionalizacija u troškovima budžeta koje mogu i moraju da se naprave. Na dugom je to štapu, polako.
Razmišljate li o zaduživanju na međunarodnom tržištu emitovanjem obveznica? Koji iznos kamate bi Vam bio prihvatljiv?
Damjanović: Gledajući cijenu obveznica, kamata u ovom trenutku ne bi bila dobra. Fokusirani smo na saradnju sa međunarodnim finansijskim institucijama, poput SB, EIB, EBRD i siguran sam da ne postoji potreba da ove ili naredne godine emitujemo obveznice. Okrenućemo se unutrašnjem tržištu i saradnji sa domaćim bankama koje su likvidne.
Plašite li se većeg rasta inflacije?
Damjanović: Ona je dvocifrena i u mnogo većem nivou od zvanične ako gledamo ono što građani najviše troše, a to su osnovne životne namirnice i gorivo. Kakve će biti cijene goriva zavisiće od međunarodne situacije, ima najave da će biti radikalno veće. Mnogo bogatije države se spremaju za energetsku krizu na jesen, ona može da nam inflaciju podigne još više. Mi nemamo monetarne mehanizme, koristimo euro, ali nijesmo u eurozoni. To je hendikep sa jedne strane, sa druge strane narod je navikao na euro kao valutu, ona koliko-toliko daje stabilnost i predvidivost u kontekstu onoga što smo iskusili 80-ih i 90-ih kada smo imali svoje valute i nijesmo njima gazdovali kako treba.
Koliko trenutno iznosi javni dug i može li se usporiti njegov rast?
Damjanović: Preliminarno na 30. jun javni dug iznosi četiri milijarde i deset miliona eura i čini 75,6 odsto BDP-a. On sadrži spoljni i unutrašnji dug, koji je problematičan u dijelu obaveza po restituciji, koje su sada na nivou između 70 i 80 miliona eura. Imajući u vidu ogroman broj neriješenih predmeta i zahtjeva pred nadležnim komisijama, taj unutrašnji dug ima tendenciju da u svakom momentu značajno naraste. Njegov dio su i obaveze koje će stići ovu državu, a tiču se, recimo, dugovanja bivšim radnicima „Radoja Dakića“. Vidjećemo šta će biti sa dugom lokalnih samouprava koji je u širem smislu javni dug. Najbolji način da se dug drži pod kontrolom je rast BDP-a, kako bismo uspjeli da ga uvedemo u okviru Mastrihtskih kriterijuma. Imajući u vidu pandemiju i sva dešavanja, teško da će on uskoro biti u tim granicama.
Gdje vidite prostor za širenje poreske osnovice i ima li izgleda da povećate stopu PDV-a?
Damjanović: Neće biti podizanja stope PDV-a. Kada je riječ o širenju poreske osnove, dvije stvari su potencijal. Prva je fiskalizacija djelatnosti koje nijesu fiskalizovane, poput izdavanja smještaja i plažnog mobilijara, rentiranja stanova, sektora građevinarstva… Drugo je širenje poreskog obuhvata na djelatnosti koje nijesu obuhvaćene u smislu poreza kao što su brojne samostalne djelatnosti. Procjena je da je najmanje trećina ekonomije u sivoj zoni, što je oko milijardu i po eura, shodno procijenjenom BDP-u. Samo da se manji dio toga uvede u legalne tokove to bi donijelo dovoljno prihoda državi, što bi nam omogućilo da ne moramo ni cent da se zadužimo.
Dokle se stiglo sa izradom leks specijalisa kojim će se odrediti sudbina cigareta koje su oduzete u Slobodnoj zoni Luke Bar?
Damjanović: Radna grupa je završila svoj dio posla, nacrt leks specijalisa je završen i očekujem da će se nakon praznika naći na dnevnom redu sjednice Vlade. U zavisnosti od funkcionalnosti parlamenta, mogao bi da se razmatra sa eventualnim rebalansom do kraja jula. Alternativa je da se to uradi do kraja septembra. Mi ćemo biti spremni da taj posao završimo do kraja druge dekade jula i da krajem mjeseca pošaljemo prijedlog zakona parlamentu.
Šta je sa markiranjem goriva?
Damjanović: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o energetici je u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, mi smo dali pozitivno mišljenje. Očekujemo da se taj zakon vrati u skupštinsku proceduru ovog mjeseca ili u septembru, pa da nakon usvajanja, u transparentnoj proceduri izaberemo kompaniju koja treba da sprovede taj posao za račun države. Realno je da se sredstva od markiranja goriva prihoduju naredne godine, iako su planirana za ovu. Imamo ozbiljne potencijalne rezerve u tom dijelu jer informacije sa terena govore o velikom nivou švercovane nafte i naftnih derivata na tržištu.
„Mršavi“ rezultati Montenegro Worksa
Kakva je perspektiva kompanije Montenegro Works i šta je urađeno od njenog osnivanja u pogledu unapređenja upravljanja državnim kompanijama?
Damjanović: Firma posluje godinu, „mršavi“ su rezultati. Očekivanja su možda bila prevelika. Neću napadati nikoga, ali nezakoniti način formiranja je doveo do toga da oni budu sputani od samog početka da se bave onim što je bila ideja i stave pod nadzor poslovanje firmi u većinskom državnom vlasništvu. Na ovaj način se to ne može uraditi. Moguća su samo dva ishoda – radikalne izmjene zakonodavstva kako bi se stvorio prostor da MW preraste u državni holding ili da se firma dobrovoljno likvidira. Ići će informacija o statusu društva ka Vladi i kolege će pomoći da odlučimo šta da radimo sa MW.
Minimalna penzija biće između 225 i 250 eura
Koliko ćete povećati penzije?
Damjanović: Ciljana minimalna penzija prethodne administracije od 200 eura je nedovoljna u odnosu na minimalnu zaradu od 450 eura. Ona mora biti minimum 50 odsto zarade. Biće nam prioritet da tokom godine obezbijedimo minimalnu penziju u iznosu od 225 do 250 eura. Uradićemo sve da penzioneri što lakše podnesu teret krize jer je ona najviše pogodila njih
Loading ...
