Upravo ovdje, na prijevoju, gdje je pogled beskrajan, ukrštaju se mali svjetovi, svjedoci patnje i tragedije ljudi iz Gornjeg Polimlja.
Prijedolska glava (2003 m nadmorske visine) najviši je vrh planine Mokre, okružen snagom čudesne planine Čakor, visokih mističnih Prokletija i stenovitih ponosnih Komova i Posetilaca.
Ispod Prijedolske glave nalazi se prijevoj Ćafe Prijedolske, koji je bio veliki prolaz za narod Velike prema Šekularu, dolini Lima i Vasojevićima. Džafa je bio od velike važnosti za narod Velice i srpski narod u balkanskim ratovima u svrhu borbe i odbrane od Turaka. Okružen neprijateljima sa svih strana, život u Velici bio je pravo junaštvo.
Veliki ljudi su učestvovali u svim ratovima za oslobođenje srpskog naroda. Upisani u istoriju, kao najstradniji narod u Evropi, iako burna i tragična prošlost, ratnici i branitelji srpske rase rođeni su u Velici.
Planina Chakor posebno je povezana sa Prijedolskom Ćafom i Velikom i predstavlja neraskidivu vezu sa Kosovskim zavetom, koji živi u duši i kolektivnoj svesti Srba.
Na toj granici na kojoj se rađa zora vjetrovi se ukrštaju odjekujući zvonima Pećke patrijaršije i stubova Svetog Đorđa.
Prvi balkanski rat započeo je 8. oktobra 1912. godine, kada je Crna Gora objavila rat Turskoj. Kraljevina Srbija, Kraljevina Grčka i Kraljevina Bugarska takođe su objavile rat Osmanskom carstvu.
Na Ćafi Prijedolskoj Veličani su započeli borbu protiv neprijatelja deset dana prije početka Prvog balkanskog rata, nakon čega je rat zvanično proglašen i svi balkanski narodi uključeni u borbu za slobodu.
U Prvom balkanskom ratu, Veliki bataljon bio je u sastavu brigade Gornji Vasojević, koja je zaslužna za borbe za oslobođenje ovog dijela Crne Gore i Metohije.
Na mestu čakorskih spajanja Velike, Šekulare, Vasojevića i Metohije, na putu gde se spajaju Srbi, Ćafi Prijedolskoj (na nadmorskoj visini od 1840 m) podignut je hram „Svetih apostola Petra i Pavla“ u znak sećanja heroja časti i viteštva koji su umrli 1912. vjere i pravde, za časni krst i zlatnu slobodu.
Hram je sa blagoslovom vladike Joanikija Mićovića podigao veliki broj dobrotvora, graditelja i vernika iz Velike, Šekularne i drugih krajeva. Pored hrama nalazi se groblje iz 1912. godine, gdje su sahranjeni ovi hrabri i časni borci, kojima su podizani spomenici između Prvog i Drugog svjetskog rata.
Osvećenje temelja crkve Svetih apostola Petra i Pavla izvršeno je 29. septembra 2007. i osvećenje zvona i krsta 29. septembra 2010.
Njegovo Preosveštenstvo episkop budimljansko-nikšićki Joanikije osvetio je sa sveštenstvom crkvu Svetih apostola Petra i Pavla na Ksafi Prijedolskoj 29. septembra 2012.
Osvećenju hrama prisustvovali su ljudi iz Andrijevice i Berana, Plava i Gusinja u Srbiji, kao i sveštenici i vernici sa Kosova i Metohije.
Inicijator izgradnje crkve Dragoljub Paunović dobio je diplomu mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija.
Odlikovao je članove odbora za izgradnju hrama diplomom episkopa Joanikija.
Povodom devete godišnjice osvećenja crkve 29. septembra 2020. godine, Njegovo Preosveštenstvo arhiepiskop cetinjski Amfilohije, mitropolit crnogorsko-primorski i Njegovo preosveštenstvo episkop budimljansko-nikšićki Joanikije osveštao je parohijski dom i služio sv. Arhijerejska liturgija.